Das Kapital/Die Kunst

Silva Kalčić, MMSU, Mali Salon, Rijeka, 28. 12. 2016–15. 1. 2017.

Izložba Marijana Molnara sastoji se od tri dijela – video dokumentacije performansa Marx-Bakunjin iz 1980., ambijentalne instalacije koja je kontekst dvadesetminutnog performansa Das Kapital/Die Kunst (na Prvom bijenaleu industrijske umjetnosti u Labinu 2016., dokumentiranog u video mediju) te performansa koji postaje happeningom Ljubljeni Marx (prva izvedba u osječkom Kazamatu 2016. fotografski je dokumentirana). Krovni naziv, koji objedinjuje tri dijela izložbe i tretira "kapital" i "umjetnosti" kao dihotomijski par pojmova, Das Kapital/Die Kunst, podcrtava simbolično značenje korištenja njemačkog jezika kao temeljnog jezika teorije suvremene umjetnosti Josepha Boysa (Josefa Boysa), ali i jezika političke ekonomije modernizma. U video radu Marx-Bakunjin, Molnarov torzo i lice prikazani su sučelice kameri; on izvodi gestu pisanja na licu, čelu, crnom i crvenom bojom inherentnog simbolizma.

Bakunjin je zastupao demokraciju, anti-teologizam i anti-kolonijalizam, te anarhizam (vizualiziran crnim tekstom) u načinu uređenja države, na način da je se ukine jer čak i vladavina društva, socijalizam, bez osobne slobode biva ropstvom. Marx je, naprotiv, vjerovao da se socijalizam (crveni tekst) može izgraditi "društvenim" preuzimanjem države, "diktaturom proletarijata". Molnarova se radnja tiče, i proizlazi iz odnosa umjetnosti i šireg društveno-kulturnog i političkog konteksta, i u njemu individualnih sloboda kao preduvjeta kreativnog djelovanja. Gesta pisanja imena na licu jednaka je činu shvaćanja, "primanja" značenja koje nosi ta riječ. Gesta biva repetativno, nanovo, izvođena, ponavljana, i na koncu anulirana, činom brisanja napisanih imena koja postaju tek nataloženi slojevi boje, prljavština koja dovodi do neprepoznavanja lica, identiteta osobe koju lice označava (koja ga nosi). Ponavljanje čina pisanja i ponavljanje brisanja napisanog teksta trpna je radnja, slika šizofrenog potiranja jednog značenja drugim, dokidanja identiteta osobe koja ga izvodi prokazujući umjetnost kao praksu, često, samonametnute neslobode autora proizašle iz djelovanja ideoloških obrazaca. Antipsihijatrija Davida Coopera otvara moralna pitanja o odnosu društva i pojedinca, referirajući se na mentalnu patologiju koja, iako se odražava na unutarnje živote ljudi, svoje istinske uzroke ima u izvanjskom svijetu, u društvu i njegovoj ideologiji, politici i dominantnim vrijednostima.Filozofi su, kako piše Karl Marx u 11. tezi o Feuerbachu, interpretirali svijet, predmijevajući da je promjena nemoguća. No, "destrukcija je također kreacija!", anarhistički je (Bakunjinov) odgovor na nemogućnost djelovanja, sapetost autora; štoviše, onaj tko želi stvarati najprije mora razoriti i uzdrmati postojeće, ustanovljene vrijednosti (Nietzche). Marxov zahtjev da svijet pogledamo jasnim očima upravo iziskuje "pogled iskosa", koji se može shvatiti i kao pogled s margine.

Okolnosti nastanka video rada (a riječ je o videu dobivenim presnimkom filmske trake, super-osmice) Marx-Bakunjin Marijan Molnar će objasniti u razgovoru sa Suzanom Marjanić: "Nastao je u kontekstu tadašnjeg povijesnog trenutka (anarhističke ideje kod terorističkih grupa na zapadu, nastalih poslije sloma 1968.) i lokalnog socijalističko-birokratskog sistema koji već pokazuje znakove zamora i birokratskog okoštavanja. Ova situacija dovodila je, uz ostalo, u žarište interesa pitanje individualnih sloboda. Ova mogućnost se pojavila poluotvorenim vratima našeg društva koje je bilo na raskrsnici… U početku, ideja je čista i nevina, s vremenom ona se uprlja i gubi svoju snagu".

Prolazom dalje kroz izložbu, ambijentalna instalacija Kunst/Kapital sastoji se 16 žutih (zaštitnih) kabanica obješenih na vješalice kao oplošnjena tijela u prostoru poredana u nizove (nalik na špalire). Na kabanicama je na stražnjoj, leđnoj strani, na mjestu gdje se inače nalazi napisano ime ili funkcija nositelja, ili logotip vlasnika/sponzora, otisnuto ime jednog umjetnika avangarde, retroavangarde ili neoavangarde. Imena umjetnika na kabanicama su: Ad Reinhardt, Allan Kaprow, Andy Warhol, Joseph Beuys, Kazimir Maljevič, Man Ray, Marcel Duchamp, Wolf Vostell, Daniel Buren, Hans Haacke, Marcel Broodthaers, Yves Klein, Robert Rauschenberg, George Brecht, George Maciunas, Lawrence Weiner, Nam June Paik, Piero Manzoni, Sol LeWitt, Walter De Maria i Tomislav Gotovac. Molnarovim riječima, izbor imena (autoriteta) je njegov (vlastitih autoriteta). Pozicioniranje umjetnosti, kao vizualnih praksi, u povijesni i kulturni kontekst otvara proces nastanka nove paradigme, u ovom slučaju radikalnog sraza u konceptualnim sustavima odjeće (u ovom slučaju, donekle anti-modne), arhitekture i suvremene umjetnosti. Tema odjeće u suvremenoj umjetnosti vezuje se uz tijelo i njegovu reprezentaciju; tijelo kao robu, rodno i politički korektno ili "nekorektno" tijelo koje promovira čitav skup vrijednosti iza slike. U ovom slučaju, međutim, odjeća reprezentira osobu, koja je sama reprezent vlastite umjetničke prakse.

U ambijentu Das Kapital/Die Kunstusred kabanicama markiranog rastera, nalaze se stolica i stol na kojem je knjiga Kapital Karla Marxa. Odjeven u žutu (zaštitnu) kabanicu, Molnar sjeda za stol, uzima u ruke knjigu i prelistava je, no tu radnju privremeno prekida i slučajnim odabirom na pojedinim stranicama žigom otiskuje-žigoše riječ "Die Kunst". Na neke od stranica s otiskom ispisuje jedno od imena s kabanica. Pojedine stranice će istrgati iz knjige i baciti pred sebe, ispred stola, dok će neke od istrganih stranica spaliti. Došavši do kraja knjige, zatvara je. Govoreći o fetišizmu robe, Marx je zamijetio da predmet  za nas ne postoji ako ga ne posjedujemo te da je modernom čovjeku nezamislivo postojanje informacija koje nemaju vlasnika: svejedno radi li se o novinskoj vijesti ili umjetničkom djelu. Dok je otuđenost za Marxa i Benjamina bila otuđenost radnika od njihovih proizvoda, za Deborda se otuđenost današnjice sastoji u otuđenju čovjeka od samog sebe. Okružen kabanicama, utvarama i duhovima umjetnika, Molnar se suprotstavlja  se logici kapitala. Otvara pitanje odnosa kapitala i umjetnosti, potržištenja umjetnosti i reifikacije njezine razmjenske vrijednosti. Intervencijom na knjizi ona biva tretirana kao objekt, čina koji anulira njezino značenje vlastitim sadržajem.

U trajektoriji svoje umjetničke prakse, Molnar iduće fokusira proces interakcije ljudi u određenoj okolini, pri čemu pod određenim utjecajima određeni stimulus (S) izaziva izvjesni odgovor u ponašanju – engl. response (R). Prema J. L. Austinu koji se je bavio korištenjem jezika u činu govorenja, "performativna izvedba" (engl. "performative utterance" ili "performative") može biti posjet nekoj izložbi, sudjelovanjem u izvedbi. U glazbi, zamah performativnosti započeo je ranije nego li u vizualnim umjetnostima, već ranih 1950-ih godina, kad su svakodnevne radnje i šumovi označeni glazbenom izvedbom – na način "scenske glazbe" ili "instrumentalnog kazališta". U književnosti, izvodi se čitanje pred publikom koja slušala glas pjesnika ili pisca; glas pritom nije samo medij za prenošenje teksta, već izmjenom govornika zvuk glasa djeluje na slušatelje neposredno, nezavisno o značenju izgovorenoga. Ljubljeni Marx je naziv performansa koji Molnar izvodi pred nama, publikom, odjeven u tamno odijelo i obijeljenog lica, na njemu usana bojenih crvenim ružem. Ne govori. Ovoga puta ne udara (pečatom) Marxovu knjigu, oslobađajući se okova prisile. Ljubi otvorenu stranicu Kapitala, u primordijalnom činu iskazivanja naklonosti, do obožavanja; ostavljajući na knjizi, po knjizi, trag ruža (koji može bit sagledan kao humorni piktogram usana). Zatvara knjigu te prilazi s njome publici, jednoj osobi-tebi iz publike nudi knjigu gestom koja poziva da ta osoba-ti dodirneš knjigu (možda ćeš je dodirnuti, možda ćeš se suzdržati od svakog činjenja) i ta se ritualna radnja, nalik na sakralni obred posvećenja i blagoslova, ponavlja za svaku osobu-nas iz publike.

Na taj je način zatvoren krug od teorije reifikacije društva, preko izlaganja imena umjetnika na način robe – reifikacije umjetnosti, do emotivnog odnosa-prožimanja s Kapitalom na način interaktivnosti umjetnosti, participativnosti u zajednici/participativnosti zajednice.