Marijan Molnar: Knjige-radovi

Irena Bekić, Galerija Prozori, Knjižnica S. S. Kranjčevića, Zapoljska 1, Zagreb, 16–30. 12. 2010.

Opus Marijana Molnara je kompleksan i u stalnim preklapanjima. Njegovi radovi čine mrežu problemskih, semantičkih, filozofskih, likovnih i lingvističkih sklopova koji se, od projekta do projekta, od izložbe do izložbe, nadopunjuju, aktiviraju i iznova ispisuju. Različiti galerijski ili javni prostori u kojima se realiziraju otvaraju polje za obnavljanja i nadopunjavanja značenja, ne samo u okviru trenutnog postava već i onih "prošlih".

U jednom od svojih statementa, Molnar je zapisao: "U nizu mojih radova nalazi se ideja kretanja. Ona se izražava različitim postupcima i sredstvima. Nakon svakog kretanja i u svakom kretanju mi se osvrćemo unatrag i začuđeni smo onim što vidimo i kako vidimo. U svakom kretanju mi se odnosimo prema drugom i nalazimo da nismo isti." Ova bi se bilješka o kretanju mogla primijeniti općenito na njegov umjetnički postupak temeljen na ponavljanju, preuzimanju i ulančavanju stalnih mjesta bez zaokruženih i završenih djela.

Izvjesna samoobnavljajuća komponenta strukturno je upisana i u svaki rad. Više ponuđenih semantičkih slojeva uspostavljenih po principu dihotomija (intimno/javno, pojedinačno/ univerzalno, trivijalno/etablirano itd.) otvaraju smjerove za iščitavanja, ali se međusobno u svojoj oprečnosti i podržavaju.

Za izložbu u Galeriji Prozori, galeriju koja je obilježena smještajem u kvartovskoj knjižnici, Molnar radi ediciju od dvanaest knjiga koju naziva Knjige radovi. Poznavateljima njegova rada, naslovi knjiga nisu nepoznati: "Linije na putu ulicama Rijeke", "Za demokratizaciju umjetnosti", "T", "M" i osam knjiga "Passage / Ad acta". Objedinjene zajedničkim formalnim određenjem knjige radovi izložba obuhvaća i radove "Rječnik",

"Prevođenje / Tri akcije", "Knjigu dužnika" i "Arhivu ponovno pronađenih predmeta" koji se pojavljuju u drugoj formi (fotografije, prospekti, registratori...)

Iako u knjigama ponavlja sadržaje i elemente prethodnih radova, ovdje se ne radi o pukom transponiranju postojećeg rada u drugi medij. Svaku dilemu oko toga, uostalom, autor raščišćava nominativima u nazivu serije koji govore da se radi o knjigama koje su radovi, a ne o knjigama u kojima su radovi. S druge strane, takvo upućivanje zbunjuje, jer ono sugerira da objekti pred nama nisu samo knjige već posebne knjige-radovi. Kao da je priroda knjige ovdje nadmašena, nadopunjena kvalitetom rada koji je - opet knjiga. U stvari se ta početna tautološka zamka, a ona je tako bliska Molnarovim strategijama, razrješava u novostvorenom prostoru/mediju (knjizi radu) dobivenom pomicanjem, širenjem i preklapanjem utvrđenih medijskih granica. Valja otkriti koja su se vrata pri tom odškrinula i koji su se slojevi značenja aktivirali.

Na primjer: u osam knjiga "Passage / Ad acta", autor iznosi osam intimnih priča iz svoje neposredne blizine. Sve se odnose na neki prijelomni događaj u životu junaka. Označavaju rez, prolaz: odlazak, rastanak, bolest, smrt...

Iskazi svjedoka i aktera ispresijecani su rečenicama i riječima koje se ponavljaju, grafičkim znakovima, osobnim fotografijama i dokumentima. Život bliskih ljudi posredovan je birokratskim aparatom (dokumenti o umirovljenju, o nasljeđivanju, otpusno pismo, sudski zapisnik itd...). Rad je prvi put predstavljen 2001. kao instalacija - ambijent s registratorima, starim novinama i neonskim lampama. Forma knjige, međutim, naglašava osobni ulog, intimno iščitavanje, preispitivanje, autorefleksiju, biografiju.

Ili: "Linije na putu ulicama Rijeke" dokument je o umjetnikovom kretanju na dan 1.3.1979. godine. U svakoj ulici kojom je prošao, na komadiću papira, on rukom povlači liniju. Svakoj je liniji pridodat podatak o mjestu i datumu nastanka. Likovno je ova knjiga minimalistički riješena. Na svakoj se stranici nalazi papirić s linijom u gornjoj polovici i papirić s nadnevkom u donjoj. I evo nas u stupici, zapetljani u simulakrijskoj zbilji: linija koju vidimo nije ona linija povučena u šetnji Rijekom 1.3.1979., već je to njezina slika pa je prema tome legenda koja ju opisuje laž. Iz toga proizlazi da ova knjiga nije dokument kako se otprve čini, već fikcija, rekonstrukcija, mogućnost sjećanja. Osvrtanje.... Ono će se drukčije razriješiti u knjizi "Za demokratizaciju umjetnosti" koja sadrži agitaciju iz 1979. godine pri kojoj je autor sakupljao potpise prolaznika za demokratizaciju umjetnosti. Varijacije tog rada od 1979. do 1983. godine propitivale su status umjetnosti u tadašnjoj socijalističkoj državi i referirale su se na njezin politički diskurs i prezentacije, iskazujući i aktivistički i subverzivni i samoironijski karakter. Najnovija inačica je knjiga kojoj su stranice listovi s tekstom "Za demokratizaciju umjetnosti" i potpisom prolaznika ispod njega. Izostali su inventar socijalističkih kancelarija, transparenti i grafiti iz prijašnjih postava. Rad se, pročišćen i sveden na jezički znak (tekst koji se ponavlja i niz imena potpisnika), vraćen na početnu situaciju kada mladi umjetnik 19.listopada 1979. godine agitira na zagrebačkom Trgu Republike, paradoksalno, odvojio od događaja i premjestio u zonu univerzalnosti.

Strategiju apstrahiranja, Molnar koristi i u "Knjizi dužnika". Knjiga se sastoji od više od trista imena dužnika njegova oca, ugostitelja u Reki u godini 1970./71. izlučenih iz očeve evidencije o dugovanjima. Dug je po Molnaru veza, umrežavanje, neravnoteža koja traži izravnanje. Usmjeren je na budućnost. Distanca. Postponiranje. Ostajanje pri formi registratora, održavanje je distance.

I tako dalje.....

"Knjiga dužnika" je i osobna tema. Jednako kao i "Rječnik" , "T" i "M" i tri spomenute knjige.

"Arhiva ponovno pronađenih predmeta" proizišla je iz rada "Ponovno pronađeni predmet" postavljenog u Galeriji Bačva 2008. kao simulacija Hrelića odnosno prodajna izložba predmeta iz deponija hrelićkog trgovca Zvonka Majstorovića. Rad se preklapa s nekoliko sličnih (među kojima je i "Prevođenje / Tri akcije" koji se pak preklapa s "Rječnikom", a elementi iz "Rječnika" nalaze se i u "Passage/Ad acta") u kojima Molnar propituje prirodu stvari, njihov značenjski potencijal vezan uz bivše i buduće uporabe i vlasnike. Načinje temu konzumerizma s jedne i umjetnosti s druge strane. "Arhiva" je svojevrsna urbana arheologija: niz registara koji sadrže popise jednom odbačenih predmeta, sada izoliranih, klasificiranih i arhiviranih objekata što im pridaje ekskluzivitet artefakta.

Molnarov rad je vrlo složen. Obitelj, rodna Reka, roditeljska kuća, sjećanje i zaborav, potiskivanje, odvajanje, kretanje, vraćanje, javno i osobno, stvarno i fiktivno, mjesto umjetnosti, stvarnost, (auto)ironija, reminiscencija, toposi su i strategije koji se javljaju, preklapaju i ponavljaju od knjige do knjige. U tom smislu one zaokružuju cjelinu, ali s dovoljno pukotina i otvorenih prolaza da se krug sasvim ne zatvori.