Marijan Molnar: Samostalna izložba

Galerija instituta "Ruđer Bošković", Zageb, 25. 9–9. 10. 1990.

Uputa za razgledanje

Gotove slike autor može zamisliti u nekom neodređenom prostoru kao mjestu njihova boravka, kako tvore nestalan krug ili niz u kojem svaka od njih ima svoje mjesto, broj i značenje. Pretpostavka ovakve projekcije je ideja da svaka stvar ima svoje predodredeno mjesto u jednom poretku stvari koji ih specificira unutar zatvorenog (prostor-vrijcme) sistema. Svako dovršeno djelo tada je isječak, momenat koji pripada složenoj građevini OPUSA. Prožimanje slika u ovom nizu ostvaruje se s obzirom na imaginarnu, referentnu središnju točku. Ona je mjesto nevidljive koncentracije, sabiralište raznolikih fragmenata na ophodu. To je točka iz koje sve proizlazi, izvorište - TRI. To je takoder točka u koju sve utjeće. U njoj se konačno, ako se ostvari probrazba, zatvara krug, dolazi do tajnovitog poistovječivanja, jedinstva stvaraoca i promatraća. Opus je tada ostvaren.

Umjetnik je onaj koji čuva sječanje na središte. Središte u isto vrijeme i postoji i ne postoji. Ono se traži na putu od dvanaest stajanja, iako oduvijek prisutno: na početku i na kraju puta. Ophod je koračanje od jednog mjesta gledanja do drugog. Put je to koji počinje po krugu ali ubrzo nailazi na raskršče LABIRINTA.

Obod i središte u medusobnoj igri trojke i četvorke stvaraju zaplet labirinta koji je zaštita centra. Labirint se stvara i poništava, on je uređen (kozmos) i neuređen (kaos). U stanju indiferentnosti središta i oboda vlada razmrvljenost (svijet fragmenta). Kroz igru labirinta obod i središte ostvaruju svoju pravu blizinu i daljinu. Labirint pruža put u središte u kojemu se događa preobražaj. Ulovljen u mrežu čovjek postaje mreža da bi doživio oslobađanje.

Putovanje/razgledanje uz stajanje i pomake u koracima približava daleko i udaljava blisko.

Igra trojstva i četvorstva daje potpuni ciklus, ostvaruje opus kao izvršenje onoga što je u početku začeto. Prsten koji povezuje medusobnim preplitanje, obrtanjem i udvostručavanjem zatvara vrijeme ulovljcnog predavajuči ga igri ogledanja. Ona je ukrštanje trojstva i četvorstva. Gledanje je uhvačeno u ovaj zagonemi splet i zajedno sa "rukom" i "nogom" pomaže krčenju puta.

Mrtva uporišna točke središta, kao mjesto poistovječenja, traži obostranu žrtvu u tajnom trenutku pretvorbe.

Viđenje je samo dio putovanja koje borbom rastresitosti i udubljivanja dovodi do nevidljivog.

Tri boje

Crna, bijela i crvena ocrtavaju vizualno cjelovit OPUS u tri njegove faze. Vidne su manifestacije energetskih ukrštanja koja podaju vidljivost svijetu oboda. CRNA je izraz crne baze koja nosi početak, sakriva poput zemlje sjeme vidljivog. Iz crnila izranja BJELINA vidljivog i pojavnog.

Boja pripada pojavnom ali upučuje na ishodišno trojstvo. Cmo je negacija, bijelo afirmacija iz koje izviru ostale boje kao pojedini stupnjevi energije bijelog.

CRVENO je krajnji izraz energije (VATRA), sublimacija je bijelog i u isto vrijeme njegovo dokinuće poslije kojeg ciklus ponovo počinje od crnog.

Dvojstvo

Pojavljivanje znači podvajanje: osnov svake vidljivosti i jutro koje prethodi svakom putu. Ono je posljedica oštrine koja cijepa. Oštrina je već sadržana u jedinstvu prije same podjele, kako u ejelini tako i u svakoj pojedinoj stvari, djelu koje je po značenju djelo, dio koji nastaje diobom.

Kanon

Prauzor ili pramodel koji je uporište sveukupnom pravljenju, prepoznatljiv kao kostur odnosa, međusobnih
veličina i sastojaka svih stvari. On se nameće iz početnog jedinstva diobom (dvojstvo imanentno jedinstvu) a pretpostavka je svakog slaganja i razlaganja. Nepromijenjljiva je srž koju prekriva put nestalnog.

Njegov je izraz broj: tri i četiri.

Brojevi tri i četiri

Tri i četiri proizlaze iz jedinstva kroz podvajanje. Potpuni razvoj ostvaruje se kroz pojedine stupnjeve opusa.

Tri kao izraz nevidljivog i duhovog a četiri kao materijalno i vidljivo isprepliću se u svakoj fazi cjeline opusa. Igra ovih brojeva ostvaruje, korak po korak, cjelinu. Ona se manifestira u suodnosu statike horizontale i vertikale (četverokut) i dinamike dijagonale (trokut).

Trodjelna podjela četvornog.

Tri je uvijek prije i poslije. Četiri je sada.

Materija

Bezmjerna je nakupina koja se nudi oblikovanju. U materiji su zapreteni BROJ i BOJA u svojoj potencijalnosti. Ona je ekvivalenat četvorstva u specifidnom vidu opipljivog, dodiru dostupnog.

Dodir uključuje u krug RUKU, kao i predsvjesno stanje prvotne spoznaje svijeta.