O prvom i drugom

Josipa Bubaš, Gliptoteka HAZU, siječanj-veljača, 2017. (recenzija)

Izložba Marijana Molnara O prvom i drugom otvorena u Gliptoteci svojevrstan je presjek radova ovoga autora nastalih u zadnjih četrdesetak godina. Nije riječ o retrospektivnoj izložbi u tradicionalnom smislu,  budući da radovi ne obuhvaćaju cjelokupan opus nego predstavljaju radove  selektirane i postavljene u određene manje ili više zaokružene  tematske cjeline. Usprkos kontekstualnom grupiranju, elementi se kroz cjeline ponavljaju, regrupiraju, poprimaju nova značenja i učitavanja, čime se očituje dosljednost umjetničkoj strategiji. Proces raščlanjivanja, analitičnost, suzdržanost, dislokacija elementa kroz različite kontekste karakteriziraju Molanarov umjetnički opus. Pojedinac, sustav, materija,  život i njegove zakonitosti i opet-  umjetnost umjetnikove su trajne preokupacije.

 Izložba je podijeljena na tri tematske cjeline: O zemlji i brašnu, O usamljenosti i masi, O aktivnosti i pasivnosti. Binarnost iščitana u naslovu vidljiva je također u svim podcjelinama. Radi se, međutim, ne toliko o simplificiranoj strategiji suprotstavljanja koliko o strategiji propitivanja putem  izvrtanja i revalorizacije postojećih poveznica.

Interes za primarne elemente- zemlju, vodu, zrak, vatru prepoznatljivi su već u ranim djelima iz  druge polovine sedamdesetih godina kada radovi imaju izrazitu analitičku komponentu. Kvadrat zemlje jeintervencija na zemlji u umjetnikovoj rodnom selu Reka pokraj Koprivnice. Umjetnik definira kvadrat zemlje unutar kojega preslaguje zatečene elemente iz čega možemo iščitati ne  samo interes za materijalnost, strukture forme i njihove varijacije nego i temu koja će postati jedan od njegovih primarnih interesa- pitanje koja je granica, ukoliko postoji, između života i umjetničkog čina. Drugi element prisutan unutar ove cjeline jeste brašno: iako ga možemo shvatiti kao osnovni element prehrane, brašno, nasuprot datosti zemlje, brašno je istovremeno i konačni proizvod ljudske djelatnosti, rafinirani element, nastao kao krajnja instanca prerade pšenice. I zemlja i brašno hrane čovjeka:  zemlja je bazična, svojevrsna platforma, dok je brašno  krajnja instanca -  rezultat rada. Dokumentacija performansa Sijanje brašna iz 2002. godine, u kojemu  umjetnik "sije" brašno  u Dravu odražava tendenciju ka spajanju elementa,  neutilitaran poetski čin povrataka početku, zatvaranju kruga.

Brašno kao element pojavljuje se i u performansu Kinderwagen iz 2016. godine. Umjetnik obučen u kabanicu, noseći masku Mickey Mousea suprotno od kazaljke na satu kruži na kružno postvljenoj gomili brašna gurajući dječja kolica u kojima je Titova bista. Hodajući, polako zatvara krug da bi u samom centru prevrnuo kolica sa bistom i potom izašao iz kruga. Performansom umjetnik komentira odnos današnje vlasti prema povijesnim stečevinama koje se danas ignoriraju, negiraju i izvrću. Kako je i karakteristično za Molnarov opus, iako u ovom radu on  koristi brašno kao element,  rad tematski možemo smjestiti i podcjelinu koja se bavi pojedincem i sustavom. Tu također možemo iščitati premreženost elemenata, motiva, pitanja, interesa koji bivaju obogaćeni u svakom novom procesu kontektualizacije.

Cjelina O umjetnosti i masama bavi se vječnom temom odnosa pojedinca i sustava, odnosno njihovim konotiranim suprotstavljenim vrijednosnim kategorijama. Ivana Mance, jedna od autorica teksta kataloga i uz umjetnika suautorica izložbenog koncepta tvrdi: "otuđeni rad ili slobodno stvaralaštvo, ekonomija potreba ili vjernost idealima, realizam ili eskapizam, baza ili nadgradnja u osnovi samo su krajnji, ekstremni polovi jednog te istog  poretka koji i na umjetnost teži gledati u relaciji protuteže spram vlastitih konstitutivnih problema."

Rad Hodanje po jajima iz 2009. godine nastao je u vrijeme hrvatske aplikacije za ulazak u Europsku uniju. Instalacija, koja se sastoji od po podu gusto raspoređenih jaja sa žigovima EU spostavljenih u prolaz kojime posjetitelj mora proći,  pomalo ironiziraju sistemsku demokraciju  njezine mehanizme uključivanja građana u procese donošenja odluka. Tako se posljedica nepažljivog hoda kroz instalaciju  razbijena jaja i specifičan vonj, dok u pozadini svira Oda radosti. Umjetnik naglašava kako instalacija nije agitacija ni u kojem smjeru, već joj je cilj ukazati na karnevalizaciju i principe mehanizma spektakla kojima je pojedinac neizbježno izložen. Zanimljiv je i rad Gađanje umjetnika u kojemu umjetnik stoji ispred zida noseći natpis I want to be the EU artist i I want to make the EU art dok ga gledatelji gađaju jajima. Rad koji koristi iste elemente pojavljuje se i u sljedećoj cjelini- O aktivnosti i pasivnosti. Akcija, agitacija I want to be, izvedena je ispred različitih veleposlanstava zemalja članica EU ispred kojih umjetnik stoji držeči navedeni natpis. U tekstu pojašnjenja rada Molanar navodi: u odnosu pojedinca/umjetnika i strukture u kojoj djeluje, umjetnosti, naroda, države, umjetnik se nalazi unutar ili izvana, ili je ispred a ponekad je samo uljez ili nepoželjni gost. Njegova je pozicija nestabilna, promjenjiva ali ovisna o njegovom stavu i pristanku na neugodne posljedice kompromisnog ili beskompromisnog djelovanja". Ironizirajući, subvertirajući visokobirokratizirane mehanizme projektnog i dominantnog pristupa umjetnosti, uMolnargestom diverzije propituje stvarnu poziciju umjetnika unutar ili izvan žrvnja sustava. Sloboda ili pragmatičnost, umjetnost ili projekt? Traženje mjesta unutar sustava ili traženje mjesta izvan? Ili, ako se vratimo na tvrdnju kustosice Ivane Mance, točnije pitanje bilo bi- postoji li uopće pozicija izvan sustava?

U radu  iz 1980. godine  Marx- Bakunjin umjetnik crnom tintom ispisuje imena Bakunjina i Marxa na čelo, te nakon svakog ispisivanja razmazuje tintu nakon čega ponovo upisuje navedeno ime. Nakon nekog vremena, slova su neraspoznatljiva i lice umjetnika se pretvara u crnu mrlju. Molnar na taj način problematizira utiskivanje ideologije u pojedinaca kao i zamućivanje osobobnog identiteta u odnosu prema ideologiji. Za demokratizaciju umjetnosti ciklus je radova i agitacija, raščlanjenih  u različitim formama: skupljanju potpisa "za demokratizaciju umjetnosti", ispisivanju grafita sa istom porukom ili postavljanje poruke  u formi transparenta, objave u Studenskom listu,  te ciklusa fotografija među kojima je i ona  sa maskom Mickey Mousea , ultimativnog simbola konzumerizma. Mickey Mouse je također jedan od elementa koji se pojavljuje u brojnim Molnarovim radovima i jedan je od elemenata umjetnikovog vokabulara. Pri tome elemente diznijalizacije ideologije Molnar nastavlja dovoditi u odnos sa primarnijim elementima, poput zemlje i brašna, ukazujući na kompleksne odnose među znakovima i klizne identitete umjetnosti i života. Kontantana preokupacija ipak ostaje upravo analiza sama ali i tiha, ali i kontinuirana konfrontacija sa sustavom kojoj je dominantna strategija- propitivanje.