You Need Ground!

Sandra Križić Roban, Galerija Križić Roban, Zagreb, 5–20. 11. 2003.

Što nam je potrebno da bismo postojali? Koje vrijednosti, osobito one materijalne, čine našu egzistenciju podnošljivom, a trajanje svrhovitim? Vjerojatno svatko ima neki svoj odgovor na ta pitanja. Za Marijana Molnara, na primjer, gotovo sve potječe (i završava) u/na zemlji. Ona nam treba da bismo spoznali koliko nam je malo potrebno i kako krug života ne sačinjava sve ono što tijekom života stječemo, već temeljne stvari, poput zemlje -mjesta na kojem možemo izraditi kolačiće od pšeničnog brašna, prosa, sezamovih sjemenki, prstohvata soli i malo vode. Umiješane sastojke potom treba nekoliko sati ostaviti da stoje na zemlji, kako bi se zatvorio prirodni krug.

Izložbena instalacija You Heed Ground! sastoji se od fotokopija katastarskih karata zemljišta u mjestu Rekas označenim zemljišnim česticama, putevima i toponimima. Velik broj karata razbacan je po podu galerije, a po njima su položene vrećice

brašna težine l kg. Na njih je apliciran tekst - moto izložbe: "VRATITI BRAŠNO ZEMLJI", s opisom postupka i receptom za pripravljanje kolačića. Na četiri televizijska ekrana emitiraju se 15-minutni video-loopovi razgovora vođenih s četiri "bezemljaša" iz mjesta Reka te kratki spotovi - upute za pravljenje kolača. Četiri televizora u uglovima galerije čine se kao četiri strane svijeta, kao markacijski reperi između kojih niz karata figurira potragu za mjestom kao mogućim identifikacijskim kodom koji nedostaje bezemljašima. Pokušaj reinscenacije razgovora koje je Molnar vodio s bezemljašima naslućuje i plastični stol sa stolicama i suncobranom. Neformalna, vikendaška atmosfera ne upućuje izravno na ozbiljnost problema s kojima se suočavaju ljudi "bez temelja". Naime, topografski snimci, katastarske čestice i putevi ne vode do njihove zemlje, već samo do sna koji su u prilici ostvariti.

U izložbenoj se inscenaciji isprepliću dvije teme: s jedne strane tema zemlje i složenosti odnosa prema njoj (nemogućnosti preciznog određenja je li prednost imati ili nemati svoje mjesto - dio zemlje, odnosno ostati povezan s mjestom ili zadržati slobodu kretanja, itd.), a s druge strane tema brašna - hrane kao simbola ispunjenja i zadovoljenja osnovne čovjekove potrebe: BITI SIT i zadovoljan... Izložba je realizirana u suradnji sa stanovnicima mjesta Reka kraj Koprivnice, s kojima je autor razgovarao o pitanjima povezanosti osobne identifikacije i toposa, o potrebi posjedovanja zemlje i ideološkog konteksta koji ta tema neminovno zahvaća, kao i složenih tema koje se tiču tradicije i snalaženja u novonastalim uvjetima. U simboličkom izlaganju kolačića na zemlji/travi paradoksalno se zatvara krug ciklusa jednog kretanja u koje je, u vrijeme

interkontinentalnih veza, televizije i procesa globalizacije, uključen smisao arhetipskog odnosa prema prirodi i hrani. Stanovnici Reke govore o svom odnosu prema tim temama, evidentirajući dvojstvo egzistencije i njenu prostornu uvjetovanost. Vlasništvo, obilje i oskudica te odnos spram prirode u galerijskoj se inačici nalazi u svojevrsnoj fazi (privremenog) pomirenja.