O autoru
Marijan Molnar diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine. Od 1976. do 1979. godine bio je suradnik Majstorske radionice. U istom vremenu surađivao je s umjetnicima okupljenim oko Galerije Podroom i Galerije PM u Zagrebu.
U vrijeme nove umjetničke prakse formira svoju strategiju kojom propituje procesualne elemente u konstituiranju rada, kontekst i uvjete umjetničkog rada, dvojnosti kulture i prirode,odnos subjekta i objekta i pitanje identiteta. U svojem radu koristi se instalacijama, filmom, videom, ambijentima, akcijama i performansom, fotografijom, site-specific i on-line instalacijama. Sudjelovao je na 100-tinjak skupnih izložbi i 40-ak samostalnih izložbi. Izveo je niz akcija i performansa.
Bio je član neformalne grupe umjetnika Pleh sa kojima je organizirao zajedničke izložbe i akcije. Živi i radi u Zagrebu.
Godine 1977. Izložio je 10 slika prebojanih crnom bojom. U tekstu koji prati izložbu, autor je izložio koncept iz kojeg proizlazi taj čin. Slike, koje su iz prethodnog perioda, sada prekrivene bojom, svode se na njihov predmetni karakter. Neutralizira se poruka koju su slike nosile, a koja je ostala zabilježena fotografijom.
Od 1977. do 1983. godine zaokupljen je filozofskim sustavom četiri elemenata: zemlje, vode, vatre i zraka. Propituje ih akcijama i koncipiranjem privremenih instalacija na zemlji i sa zemljom.
Kvadrat zemlje i Tri kvadrata na zemlji su Land art instalacije koje, uz odnos prema zemlji i prostornosti, uspostavljaju prostorne razlike: unutarnji prostor, vanjski prostor i granicu/rub. Samom izvedbom instalacije kao performativnim dijelom rada, bavi se odnosom i granicama između tijela i prostora. Ovaj problem elaborirao je izložbom-performansom Tri odnosa tijelo/ambijent u Galeriji Podroom, Zagreb 1978.
Radovi izvedeni opitima (eksperimentiranjem) vatrom, kao što je Vatra, putem foto-sekvence i Paljenje papira na snijegu, performans izveden 1977. upućuju na procesualnost i vremenitost te njihovo značenje za umjetnost .
U to vrijeme bavi se vezom kulture i prirode, kao na primjer kod akcije Dnevni obrok umjetnika dok se Okvir rada (1978.) bavi elementima koji situiraju i određuju rad kao umjetnički.
Godine 1977/1978. realizirao je niz procesualnih radova u slikarskom mediju. U radu Odnos subjekt-objekt u procesu slikanja ukazuje na podvojenost subjekt - objekt u umjetničkom činu. Diferencira aktivno i pasivno stanje unutar čina slikanja.
Za demokratizaciju umjetnosti je ciklus radova započet 1979. godine na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu akcijom skupljanja potpisa na papiru A4 ispod teksta "za demokratizaciju umjetnosti". Rad je izveden u različitim formama i koristi više strategija.
Godine 1981. u "Studentskom listu" je objavljena fotografija istog imena, koja prikazuje umjetnika kako, odjeven kao terorist, stoji ispred istoimenog natpisa.
Iste godine, na izložbi u ŠKUC-u u Ljubljani izložena je instalacija s jednakim natpisom na crvenoj zastavi s bijelom petokrakom. Koristeći jezik i metode ideologije (sakupljanje potpisa, i društvene i državne simbole) umjetnik je nastojao ukazati na povezanost umjetnosti i širega društvenog konteksta. Ciklus završava 1983. godine.
Od 1983 do 1990 realizira slike i instalacije većeg formata. Također citate, fragmente i objekte koji pripadaju postanalitičkoj grupi radova. Povratkom materijalnosti objekta on zadržava isti osnovni stav, iste nekonvencionalne osobine kao u prethodnom periodu.
U instalaciji Koplje koje probada crno, nastalom 1983. godine, spojio je elemente koje je ranije koristio u svom slikarstvu (monokromija, simbolika i sklonost instalaciji) sa osjećajem novog ekspresiviteta te tako stvorio vrlo uspješan ansambl koji će postati predloškom njegovih tadašnjih radova. Pojavljuje se ambijent kao nova komponenta u umjetničkom djelovanju. Ambijent je podređen simboličkom i ezoteričnom izrazu kao u radovima 12 crnih stupova, Put kroz crveno i crno ili Vrata.
Ciklus slika izloženih 1986 u Galeriji Karas hermetički je zatvoren. Inspiriran sa jedne strane simbolikom broja, a sa druge strane egipatskom Knjigom mrtvih kao primjerom strukturiranog simboličkog govora.
Potkraj osamdesetih pojednostavljuje formu, pojedini radovi imaju značenje u međusobnom odnosu, u cjelini serije (Ciklus tri boje, Oktava).
Na izložbi "Pitanje oblika" u Galeriji PM 1996. razrađuje motive ponavljanja, praznine, potiskivanja, odvajanja, javnog čina, privatne poruke, želje.
Instalacija Prizivanje imena objašnjava njegovu tadašnju radnu strategiju. Rad funkcionira kao evokacija.
1999. realizirao je dva ambijenta: Obiteljska strast, instalacija/ambijent u Galeriji Josip Račić, Zagreb i ambijent-instalaciji Passion/Incest, postavljen u Galeriji Kapelica u Ljubljani.
Passage/ad acta, Instalacija-ambijent u Galeriji Sv. Toma, Rovinj, 2000. tematizira formu biografije u umjetničkom kontekstu i to tako da uzima referentni I prijelomni događaj u životima "junaka" Osam kratkih "priča".
Na izložbi "...(drugi) neka govori" u Galeriji Karas 2002. izložio je instalaciju s tri video »dokumentarna« rada: Vodič kroz Reku, Braća blizanci i Diskrecija. Video, ostvaren u suradnji s Romima iz naselja Žlebice u Reki, uključen je u ambijent sastavljen od mnoštva dječjih igračaka pod specifičnim osvjetljenjem televizijskih ekrana. Rad se temelji na zanimanju za pitanja mreže veza među ljudima.
Dva mjesta, dvije sudbine je Instalacija/ambijent realizirana u Gliptoteci HAZU 2002.
Autorsku knjigu Akcije i ambijenti u nakladi MD objavio je 2002. godine. Knjiga sadrži tekstove i fotodokumentaciju radova, a popraćena je tekstovima Marine Gržinić, Marijana Špoljara i Ane Dević.
Iste godine, u suradnji s Galerijom S iz Koprivnice izlazi mu grafičko-poetska mapa, uz izbor pjesama Branimira Bošnjaka.
Godine 2003. započinje akcijama koje uključuju odnos prema predmetima, tretirajući njihovu potrošnost, odbačenost i revitalizaciju.
Problematizira kompleks predmetnosti i vlasništva, posebno kako se reflektira na umjetnost u kontekstu post ready made umjetničkih strategija
Osam predmeta tretiraju odbačenost i potrošnost odbačenih stvari kao i mogući kontekst njegovog daljnjeg života.
Identifikacije je on line rad koji povezuje predmete i lica u mrežu kroz izbore raznih potencijalnih odnosa.
You Need Ground, Ambijent-instalacija u Galeriji Križić&Roban 2003. godine bavi se temom zemlje i složenosti odnosa prema njoj, a s druge strane temom brašna – hrane kao simbola ispunjenja i zadovoljenja osnovne čovjekove potrebe.
You Need Help! iz iste godine, izveden kao akcija i performans, kao dan i noć, bili su refleksija na tada prisutnu činjenicu straha i strepnje pred nepoznatim i nevidljivim opasnostima.
Godine 2007. u svoje radove uvodi "Fraternite" (Fraternity/Baranjsko bratstvo), riječ, koja je dio slogana francuske revolucije.
U radu Čitajući Marxa iz 2008. godine, referira se na odnos prakse i teorije povezano sa ideološkim aspektom naše egzistencije.
Tijekom 2005. i 2006. realizirao je trodjelni on-line, site-specific projekt Prevođenje, koji se odvijao na tri lokacije. Projektom je istraživao kategorije otvorenosti i zatvorenosti te indiferentnost društva.
Tri akcije (Braća blizanci u Kozari boku, You Need More!, Privremeni ZOO) propituju tri različite sredine u kontekstu umjetnosti: trgovački centar, zološki vrt i periferija grada.
Godine 2008. u Galeriji Bačva u HDLU Zagreb, postavio je složenu instalaciju Ponovo pronađeni predmet kojom dovodi u sumnju dogmu autorstva. Ugošćuje prodavača sa Hrelića sa njegovim predmetima, koje dokumentira po principima muzejske prakse.
Godine 2009. u radu postavlja pitanje odnosa umjetnika kao usamljenog pojedinca u konfrontaciji sa društvenim i povijesnim zbivanjima. (Hodanje po EU jajima, Gađajte umjetnika).
Rad-akcija Šibice propituje fragilnost institucija, muzeja i galerija.
Godine 2010. u suradnji s Galerijom Prozori izdaje seriju autorskih knjiga reprinta radova pod nazivom Knjige radovi.
Izdavačka kuća Meander media objavljuje 2012. godine knjigu Marijan Molnar 1998. - 2008. pregled radova, s tekstom Ivice Župana.
Čekajući izložbu, izložba u Galeriji Forum 2014. godine dokumentacija je pripremnih radova u očekivanju same izložbe.
Obitelj, završni rez, Performans je izveden u Štaglincu iste godine.
Rad Das Kapital/Die Kunst, instalacija je i performans izveden na 1. Bijenalu industrijske umjetnosti, Labin, 2016.
U seriji radova i akcija u vremenu od 2015. godine interes mu je razotkrivanje starih, prikrivenih ideologema, njihove utvare koje podzemno djeluju u kaotičnom svijetu suvremenosti.
U suradnji sa Trieste Contemporanea–Dialogues with the Art of Central Eastern Europe 2016. organizira samostalnu izložbu Inside/Outside sa uvodnim tekstom Marine Gržinić uz prezentaciju Darka Šimičića.
Kinderwagen, performans izveden u staroj sinagogi, Koprivnica, 2016. problematizira odnos društva prema prošlosti.
Fragile i For the Democratisation of Art reaktualiziraju stari rad, njegovu poruka u suvremenosti.
Samostalna izložba Inventura u Galeriji umjetnina, Split 2018. popraćena je tekstom Branka Franceschia i Marine Gržinić
Dvije akcije na Golom otoku i serija performansa sa čitanjem novina u raznim mjestima (Nostalgija) dodiruje pitanje vremenitosti, povijesti i zaborava.
Povratak u Žlebice / Separacija u AK Galerija, Koprivnica i u Galeriji V. Bužančić, Zagreb, 2020. godine ponovo se vraćaju na temu jedne zajednice kojom se bavio u više navrata od 2002. godine.
Usputni radovi nastaju na margini većih projekata kao i Varijacije koje je na osnovu starih skica realizirao u Parizu 2020.
Zastava / You Need Help! kao i Zona opasnosti, zona sigurnosti izvedeni su u Križevcima, 2023.