Akcije i performansi
Dio moje aktivnosti u vremenu od 1976. do 1983. odnosio se na konkretne materijale, posebno one koji u sebi sadrže četiri elementa: Zemlju, Vodu, Vatru i Zrak. Navedeni elementi predstavljaju i sublimiraju slike jednog četvorno strukturiranog modela, za mene su bili interesantni kao pojavnosti koje objedinjuju dvije krajnosti: složenost simbolične (jezične) strukture i neposrednost taktilno-tjelesnoga. Prvotno pripadajući drugačijem sustavu značenja i vrijednosti, odnosno području prirode, oni su i dio jezično-simboličnog fundusa (kulture). U istom razdoblju izvodio sam radnje kod kojih se iskazuje bliska veza kulture i prirode (kao jedenje, pijenje itd.). Postupci koje sam koristio kod intervencija na zemlji (mjerenje, označavanje, aranžiranje itd.) imali su umjetnički karakter te su registrirani kao moje neposredno iskustvo, i fotografske dokumentacije kao posrednog odnosa u artikulaciji iskustva. Razmišljanja na kojima su se temeljili ovi radovi bila su u obliku suprotnosti: kultura (umjetnost) – priroda, neposrednost (iskustvo) – posrednost.
Da li vam se sviđa?
Akcija. Predvorje Studenskog centra u Zagrebu, fotografija (dokumentacija), 1980. 4
1 Propozicije rada su podjela dana na tri dijela: jutro, podne, večer i tri obroka za taj dan. Obrok se sastoji od tri peciva koje jedem u pravilnim razmacima. Dan je završio i hrana je potrošena. Obrok je to što predstavlja materijal za dnevnu aktivnost umjetnika. To nisu boje ili platno, to je pod i kruh. Umjesto slikanja, hranjenje.
2 Na zemlji prekrivenoj snijegom postavio sam karton kvadratnog oblika. Zatrpao sam ga snijegom i na tom mjestu palio sam novinski papir sve dok se snijeg nije otopio. Poslije ove akcije ostao je trag paljevine i otopljene vode na kartonu.
Rad je nastao u okviru mojih analitičkih i procesualnih radova, a ovdje uključuje elemente vatru, vodu i zemlju.
3 Rad – akcija koja problematizira kompleks teoretske nadgradnje umjetničkog rada, njegovu interpretaciju i postupak uključivanja u širi kontekst. Općenito, proces historizacije jednog umjetničkog događaja, autora i njegova rada. On postavlja pitanja: 1. kako dospjeti u povijest? i 2. zašto dospjeti u povijest ?
Elementi historizacije koji se propituju su: određivanje mjesta umjetnika unutar umjetničkog sustava njegovog vremena, odnos prema prošlom, sadašnjem i budućem svijetu umjetnosti. Zatim, činjenice iz života kao vanumjetničke, a koje daju «boju» svijetu umjetnosti (rođenje, smrt, način života.). analizira se fenomen koji se sastoji u tome da jedan rad podržava vrijednost i značenje drugog rada, te kako se neka praksa vezuje uz tradiciju. Rad banalizira i demistificira umjetnički svijet i njegove mehanizme: vrednovanja, selekcije, sistema informiranja, hijerarhijskog postupka prezentiranja i aktualiziranja.
4 "Da li vam se sviđa?" je rad koji je nastao unutar moje preokupacije pitanjem odnosa između djela, autora i publike. Posebno sam ovdje ironično naglasio subjektivnost autora, koja se ispoljava kao paradoksalna, upitna i nesigurna zbog nepostojanja rada u materijalnom obliku. Naime, rad se prezentira kao proces komunikacije i formulacijom rečenice upućene slučajnim prolaznicima. Rad je naknadno dokumentiran i popraćen slijedećim tekstom.
"Anketom koju sam proveo 24. 11. 1980. među prolaznicima u predvorju Studentskog centra u Zagrebu dobiveni su slijedeći rezultati. Na pitanje: Da li vam se sviđam? odgovori su bili: da 29, možda 11, ne 2. A na pitanje: Da li vam se sviđa moj rad? odgovori su bili: da 20, možda 17, ne 5."
5 Fotosekvenca dokumentira moju prisutnost u prostoru moga tadašnjega radnog ambijenta s idejom retrospekcije ranog djelovanja i subjektivnih stanja.
U fotosekvenci dokumentiran je performans u kojem sjedim u ogoljenom prostoru, s tekstovima ispisanim na više različitih ploča. Uz tekstove koji su citati iz mojih zapisa, a koji odražavaju zapažanja, snove ili raspoloženja u vremenskoj retrospektivi od 1972. do 1975. godine.
Tekstovi na pločama su:
"Prostorija ta je za sebe, postrani od drugih soba u toj kući. Prozor u njoj mali i visoko pod stropom okrenuti prema sjeveroistoku. Tako da je jutrima bilo dobro osvjetljenje, no popodne intezitet svjetla bi slabio." (1972.)
"Da nacrtam cvijeće? Na mom stolu stoji gotovo dva tjedna i tako iz dana u dan promatram sve promjene na njemu. Još samo koji dan i morat ću ga baciti." (1974.)
"Bio sam nemoćan. Većer prohladna, kišovito. Tjeskobnost uskih ulica. Iza mene dani u selu, ispred mene moja sobica, tužna polumračna, sa niskom tavanicom, u kojoj sam provodio dane sanjareći." (1975.)
"Ujutro sam usnuo san. Ušao sam kroz prozor u neku kuću. Tu po raznim sobama sretao sam neke ljude. Nakon izvjesnog vremena trebao sam poći." (1975.)
6 Film se bavi nosiocima dviju lijevih ideologija. Jedne ideologije "uvjetne slobode", uvjetovane materijalnim razvojem, društvenim okvirima, i povijesnim razvojem, a u skladu sa službenom ideologijom na ovim prostorima i druge, koja je nastala kao hereza, ideologija individualnih sloboda s naglašenim utopističkim nabojem.
Gesta pisanja imena na licu jednaka je činu upijanja značenja koje nosi ta riječ, njegove simbolike. Ponavljanje ove geste zajedno, sa brisanjem imena, stvara sliku pasivnog, trpnog podnošenja, šizofrenog potiranja jednog značenja drugim, što na kraju na licu subjekta ostavlja trag: prizor zamrljane i neprepoznatljive individue.
Čistoća crvene i crne boje nestaje u prljavoj mješavini nataloženih slojeva boje.
U ovim radnjama naglašavanjem pasivnosti subjekta nasuprot agresivnoj metodi djelovanja ideoloških obrazaca, putem mazohističko ponavljajućeg čina pisanja, umjetnost je prokazana kao ono mjesto koje je često praksa neslobode i pasivnosti.