Odnos subjekt–objekt u procesu slikanja 1

U praksi nesvjesno prisutna podvojenost subjekt - objekt često dovodi do lažnog poistovječenja umjetnika i njegovog rada Kad slika slikar stoji nasuprot površine koju oslikava on stoji kao jedan subjekt nasuprot objektu. Specifičnim postupcima slikarstva ostvaruje se novi objekt: slika. Pri tome se događa dvostruka promjena. S jedne strane, na plohi nastaje novo materijalno i vizualno stanje koje odsada ima status znaka. Manualna procedura slikanja konstituira znakovnu strukturu (sliku) koja potpada pod mentalno. Druga promjena je u subjektu, a provocirana je događanjem slikanja. Ono se u obliku iskustva uklapa u šire iskustvo slikarske prakse. Postupkom udvajanja provedenim u strukturiranju rada upućuje se na proces projekcije. Podvajajući subjekt, projekcija ima udjela u potiskivanju i ekonomiji želje. Rad diferencira aktivno i pasivno stanje unutar čina slikanja. Postupkom koji preokreće tradicionalnu raspodjelu uloga unutar ovog odnosa, izraženog gramatičkim funkcijama vršitelja radnje (subjekta) i podnositelja radnje (objekta), naznačujem patos trpnog i egzaltaciju aktivnog kao podloge specifičnog tipa izražajnosti.