Tri odnosa tijelo–ambijent

Tijelo je granica koja dijeli i spaja unutrašnjost i vanjski svijet. Iskustvo tijela je iskustvo prostora, unutrašnjeg I vanjskog. Elementi koji dodjeljuju tijelu aktivnu ulogu u njegovu odnosu sa okolinom su kretanje i osjetila.

Tijelo ima dva smjera kretanja. Jedan, koji vodi prema vani, vodi interakciji i otvaranju. Drugi ide prema unutra i podrazumjeva zatvaranje, izolaciju i unutrašnji život.

Osjetilna područja: vizualno i taktilno, sa svojim specifičnostima, znakovi su za dva nivoa odnosa prema okolini I prostoru. Taktilan, kao neposredniji odnos povezan je sa "animalnim", potsvjesnim. Vizualan odnos kao posredan, povezan je sa racionalnim.

Taktilno je prisnije vezano za tjelesno kao i za čisto materijalne aspekte prisutnosti.

Vizualno je pokretljivije, okrenuto je izvanjskoj pojavnosti stvari i njenim svjetlosnim vrijednostima. Oko kao njen instrument izloženo je lažljivoj igri prividnosti.

U sučeljavanju tijela i ambijenta u jednom međuodnosu ostvaruje se kao treći imaginarni prostor koji opisuje tijelo u svom fizičkom pokretu, kroz taktilni odnos i kroz vizualni odnos ("aura").

Ovi prostori: prostor tijela, imaginarni prostor tijela u pokretu i stvarni prostor, čine koncentrične krugove u središtu kojeg je tijelo.

Tijelo kao spremište i zatvorenost, svojom unutrašnjom dinamikom zapisuje u memoriju trag kretanja i naboj prostora praznine.