Za demokratizaciju umjetnosti

"Demokratizacija" počinje zvijezdom na dlanu ruke iz 1980. godine, te nas vodi do grafita "Za demokratizaciju umjetnosti" u javnome prostoru, "aktivističkog poziva" na demokraciju, koji je postao besmrtan kao motto fotografije objavljene 1981. u zagrebačkom Studentskom listu. Na toj fotografiji isti "aktivistički poziv" krasi portret Molnara kao terorista/kriminalca, što ukazuje da postoji realna, "dobra" doza terora u području umjetnosti. To znači da je vanjska razlika uvijek unutrašnja, da se vanjska ograničenja koja pritišću umjetnost uvijek u njoj odražavaju, kao inherentna (ne)mogućnost da se postane ukroćen umjetničkim djelom. Nije moguće izbrisati tragove procesa proizvodnje/mišljenja, oni su tu upisani. Što možemo naučiti o tom procesu? Rad koji razmatramo ne izražava jednostavno jedan aspekt narativnog sadržaja, već suprotno, označava upravo dio sadržaja koji je isključen iz područja umjetnosti. Zato Molnar mora prekoračiti eksplicitni sadržaj, uključujući formalno svojstvo – portret maskiranoga/terorista – koje djeluje kao predstavnik potisnutog aspekta samog tog sadržaja.

Marina Gržinić: Separation

* * *

19. 10. 1979. na tadašnjem Trgu Republike u Zagrebu, a u okviru izložbe-akcije Radne zajednice umjetnika, sakupljao sam potpise prolaznika. Na raspolaganju sam imao 100 listova papira. U vremenu od 12 do 17 sati sakupio sam 45 potpisa. Rad koji je započet u obliku "agitacije" , kasnije je poprimio nove forme prezentacije. Kao transparent, koji upućuje na javni oblik izricanja političkih i drugih poruka i kao grafit koji je oblik urbanog, underground izjašnjavanja. U Studentskom listu objavljena je fotografija snimljena u duhu nastupa tadašnjih anarhističkih i terorističkih grupa. Zadnja forma u kojoj se pojavljuje ovaj tekst je u sklopu instalacije koju čine zastava sa zvijezdom i tekstom, stolica i stol na kojem se nalaze papiri A4, leci sa tekstom koji simulira proklamacije.