Ciklus tri boje

Gotove slike autor može zamisliti u nekom neodređenom prostoru kao mjestu njihova boravka, kako tvore nestalan krug ili niz u kojem svaka od njih ima svoje mjesto, broj i značenje. Pretpostavka ovakve projekcije je ideja da svaka stvar ima svoje predodređeno mjesto u jednom poretku stvari koji ih specificira unutar zatvorenog (prostor-vrijeme) sistema. Svako dovršeno djelo tada je isječak, momenat koji pripada složenoj građevini OPUSA. Prožimanje slika u ovom nizu ostvaruje se s obzirom na imaginarnu, referentnu središnju točku. Ona je mjesto nevidljive koncentracije, sabiralište raznolikih fragmenata na ophodu. To je točka iz koje sve proizlazi, izvorište - TRI. To je također točka u koju sve utječe. U njoj se konačno, ako se ostvari probrazba, zatvara krug, dolazi do tajnovitog poistovjećivanja, jedinstva stvaraoca i promatrača. Opus je tada ostvaren.

Marijan Molnar, iz kataloga izložbe u Galeriji Ruđer Bošković 1990.