Crteži i printevi, 1997.

Molnar se u svom stvaralaštvu oslanja na konkretni racionalni svijet matematike i elementarnih pojava, te je stvorio slike procesa ambijetalne zahvate, plakate (slika+riječ) i znakove kao koncizne plodove analiza. Vrlo jednostavni u svojoj prezentaciji (doimaju se razumljivim) radovi Marijana Molnara nečitki su većini obzirom da su postavljeni kao umjetnički, a ne dizajnerski problemi. Drugim riječima, umjetnost Marijana Molnara dio je novih estetskih sustava koji premda racionalno postavljeni, nemaju svoju laku niti jednostavnu odgonetku. Ali to autoru i nije nakana. Postupcima uočavanja likovnmih problema, njihovim sustavnim analizama i uspostavljanjem rješenja, autor pridonosi stvaranju novih estetskih kodova, likovne gramatike (kako se rado govori) za budućnost. Njegovi radovi ne teže iskazivanju osobnosti. Odrekavši se dakle emocija, svoje je stvaralaštvo podredio racionalnim postupcima oblikovanja. U djelima gdje problematizira odnos boja i oblika na razini optičkih efekata, blizak je geometrijskom slikarstvu, no Molnar je češće zaokupljen fenomenom oblikovanja prostora (fizičkog i duhovnog). Jednostavnost, a istovremeno i složenost Molnarovih djela postignuta je zahvaljujući upotrebi simbola. Značenje brojaka, boja i anagrama (tajne radi) sežu u najdalje ljudsko- božanske odnose te je duboko tradicijsko.

Branka Hlevnjak, iz kataloga izložbe u Galeriji Art centar, Zagreb, 1997.