Instalacije i objekti 1984–1986.
Kombinirana tehnika različitih materijala
Mondrianovo drvo uzdiže se prema plavom kvadratu
Instalacija, kombinirana tehnika 1983/84.
Sve to obrisati
Kombinirana tehnika na drvenoj ploči, 50,2 × 25,7 cm, 1984/85.
Lešinari uporno traže skriveni smisao banalnih stvari
Kombinirana tehnika na lesonit ploči, 31,1 × 47,5 cm, 1984/85.
Koplje koje probada crno
Instalacija, kombinirana tehnika, 180 × 225 cm, 1983/ 84.
Tri i četiri/Šuma
Instalacija, kombinirana tehnika, 220 × 257 × 46 cm, 1984.
Dvanaest crnih stupova
Instalacija, kombinirana tehnika, 245 × 270 × 170 cm, 1985.
Izlazak zemlje
Ulje na platnu i objekti, instalacija, 220 × 178 cm, 1986.
Put kroz crveno i crno/Vrata
Instalacija, drvo, tempera i kolaž na lesonitu, 230 × 440 cm, 1985.
Instalacija, drvo, tempera na lesonitu, 300 × 250 × 80 cm, 1985.
Drvo i željezo
Instalacija, kombinirana tehnika, 230 × 96 × 45 cm, 1986.
Drvo u sredlštu
Slika-objekt, kombinirana tehnika, 170 × 173 cm.
Molnarova sklonost simbolici mogla se već zapaziti na ranijim radovima, monokromatskog tipa s početka osamdesetih godina, kada je tonski, neznatno jačom ili slabijom bojom unosio simbol na monokromatsku površinu. Instalacija "Koplje koje probada crno", nastala 1983. godine, izuzetno je važna u umjetničkom opusu ovog autora. Spojivši elemente koje je ranije koristio u svom slikarstvu (monokromija, simbolika i sklonost instalaciji) sa osjećajem novog ekspresiviteta stvorio je vrlo uspješan ansambl koji će postati predloškom njegovih novih radova. Simbolika je sada drugačija, ona se ne pomalja stidljivo kao na ranijim slikama, već govori jasno i subjektivno u vidu ekspresionistički tretiranog znaka. Taj znak slično se manifestira kao u slikarstvu R.A. Pencka ili je još bliži grafitnom izražaju Keitha Harringa, ali u mnogo čemu je svojstven Molnaru. Simbolika na kojoj Molnar s razlogom inzistira podjednako se očituje i na njegovim platnima i u instalacijama, kada mu je polje djelovanja za simbolički izričaj prošireno.
[...]
Kod instalacije ovakovom postavom progovara i ambijent — ambijent kao nova komponenta u umjetničkom djelovanju Marijana Molnara. Međutim i taj je ambijent podređen simboličkom kazivanju o čemu govore i naslovi instalacije: "12 crnih stupova", "Put kroz crveno i crno" ili "Vrata", a ekspresionistički naboj slikanih dijelova instalacije tu simboliku na odgovarajući način naglašuje. U svojim instalacijama Molnar se služi platnom na kojem će slikati i drvom kojim će intervenirati na slikanoj ili ispred slikane površine. Slikajući, autor će se brinuti i o materijalu na kojem slika dopuštajući mu da govori svojim jezikom, te će tako tekstura platna ili drveta biti naglašena, a kod slika inzistirat će na nepatvorenom govoru cerade (koja mu služi kao podloga za slikanje umjesto slikarskog platna), ostavljajući čak i držač za ruku, kojeg će spretno ukomponirati u cjelinu slike. Instalacija "Put kroz crveno i crno" na neki način u potpunosti očituje problematiku Molnarove umjetnosti. Drvene ploče slikane jakom ekspresivnom gestom, govore i kontrastima crvene, crne te akcentima bijele boje, naglašujući naslaganim letvama na površini određen put koji otvara novi ciklus, ostavljajući mu vremena i prostora da se razvije.
Mladen Lučić, iz kataloga samostalne izložbe u Galeriji Karas, Zagreb, 1985.