Instalacije i objekti 1994–1996.
Pitanja oblika i povezani elementi potiskivanja, ponavljanja, praznine i želje.
Ukrštavanje
Dvaput po 6 slika/crteža na papiru, 1994.
Potiskivanje I
Tri slike 30 × 41 cm, 1994.
Potiskivanje I
Potiskivanje I
Potiskivanje II
Tri slike 41 × 45 cm, 1994.
Potiskivanje II
Potiskivanje II
Devet koraka
Instalacija, staklenke, papir, željezne šipke, 750 × 280 × 100 cm, 1994.
Ja -mrt
Kutija s poklopcem, papir, staklo, 106,5 × 56 × 8 cm, 1995.
Prizivanje imena
Instalacija, stolice, staklo, ploče iverice, trake papira, 270 × 80 × 45 cm, 1994.
Slika-objekt
Slike, kutije od šperploče, 209 × 50,5 × 8 cm, 1995.
Ime
Tri objekta, akril na oblikovanoj šperploči, 3 × 57 × 55 cm, 1997.
MRT objekti
Dva objekta, akril na lesonitu, staklo, 2 × 38 × 38 cm, 1995.
MRT objekti
TM–skriveno
Dva objekta, drvena kutija sa staklom i kartonom, akril na platnu, 40,5 × 36,5 cm, 1995.
TM–skriveno
Molnarov interes lociran na tek nekoliko pojava koji. istina, supsumiraju mnoštvo drugih vrijednosti i u svoj koncentrični krug uvlače analogije i srodnosti. Pojmovi koji se 'interpoliraju" u plastičku gestu i koji se kroz nju "razrađuju" su motivi ponavljanja, praznine, potiskivanja, odvajanja, javnog čina, privatne poruke, želje... sredstva i materijali kojima se te vrijednosti naznačuju svjedoče o širini autorova zanimanja i o neukalupljenosti njegove metode u neki čvrsti, dogmatično aktualni sustav. Molnar se. naime podjednako služi metodom analitičke razrade i sociolingvističke analize i simbologije i objedinjenošću tih postupaka kroz formu instalacije, dakle, primjenjuje ona izražajna sredstva i medijsku interpretaciju koju je već, na ovaj ili onaj način elaborirao u svojim ranijim radovima i razvojnim fazama. To ipak ne znači da je ovdje riječ o klasičnoj sintezi, nekoj vrsti rekapitulacije: Molnar je samo toliko slobodan da ne mora kroz dnevnu trendovsku aktualnost provjeravati "podobnost" evoje poetike. Opis jednog od novijih radova, instalacije "Prizivanje imena" može objasniti temeljna polazišta i bitne idejne i plastičke odrednice njegove radne strategije. Rad funkcionira kao evokacija, odnosno složenica koja proizvodi metaforički naboj višesmislenog karaktera. Sastoji se od tri obične, drvene stolice koje na sjedalima imaju stakleni pokrov identične velčičine kao dvije ploče od iverice smještene između stolica. Te ploče obojene su crnom bojom na kojima su varijacije - anagrami riječi smrt. Odnos između ploče i stolice strogo je ritmičke prirode i refleksira model ponavljanja a time i neprekidnost početka, vrtnju u krug gdje je početak slijeda komplementaran s povratkom.
Asocijativno značenje pojedinih predmeta, pak, bez obzira na našu nevoljkost u traženju izravnih "poruka", takve je prirode da sili na čitanje: stolica-antropomorfnost- mirovanje, staklo-krhkost-prozimost, smrt-prekid-rub, itd.
Marijan Špoljar, iz kataloga izložbe u Galeriji PM 1996.