Od Velebita do Kavnika

Od Velebita do Kavnika

"Između šume i brašna" je ambijent u kojem je video jedno imaginarnog putovanja unutar mjesta Reka. Putovanje od toponima zvanog Velebit do toponima zvanog Kavnik. Putovanje se nadovezuje na prethodno "veliko" putovanje te je svojevrsni nastavak "Putovanja u Reku". Putovanje od vidikovca koji je u lokalnim okvirima nazvan Velebitom, od kojeg se pruža pogled na čitav kraj, sve do  suprotne točke, Kavnika, vodi kroz cijelo mjesto: prvo se treba spustiti niz brdo, zatim proći kroz središte mjesta u smjeru sjevera prema gustim šumama, a u međuprostoru se prolazi obrađenim poljima, na kojima se raste kukuruz i pšenica. Pšenica je prisutna kao svojevrsna paradigmatična kultura sa posebnom, izrazito kompleksnom simbolikom upućivanjem na njenu pretvorbu: brašno i kruh. Pšenica, odnosno, brašno, nalazi se između dviju krajnjih prostornih točaka, koje su istovremeno vrlo blizu i vrlo daleko. Na tom putu, u blizini šuma Kavnika nađeno je odbačeno smeće. Iz odbačene gomile izdvojio sam osam predmeta. Putovanje je bilo povod za oblikovanje svojevrsnog turističkog prospekta sa značajkama mjesta poput takvog načina prezentacije.

Ostaci (smeće)

Na otpadu nalazimo razne odbačene stvari. Stvari koje su ispunjavale želje, koje su pružale ugodu, vezivale ili razjedinjavale ljude. Razni se predmeti nagomilavaju, često odbacuju potajice na mjesta koja su udaljena, malo po strani. Na čudan način "sistem" ili bolje nered predmeta na otpadu djeluje kao naličje službenog sistema predmeta. Otpad kao ostatak prekobrojni je komad. Višak ili manjak, izgubljena ili suvišna stvar. Probirom iz smeća određenih tipova predmeta nastojao sam klasifikacijskom metodom oblikovati sistem nađenih predmeta koji tvore strukturni međuodnos, jedan postav koji nema antikvarnih, moralističkih, sentimentalnih ili pedagoških intencija. Povezujući te predmete s nizom od tri konstatacije, predmeti dobivaju određene upute za razumijevanje koje trebaju voditi prolaznika kroz etape koje prolazi taj komad. Odnosno obzori koji osvjetljavaju jednostavnu narav predmeta kao stvari koje stoji za nas i protiv nas. Dvije konstatacije, jedna koja se odnosi na globalnu razinu i izražena jezikom koji ga prati te druga, intimna i privatna priča kao i suprotnost onoj prvoj, čine mrežu međuodnosa i spleta koji prožima svaki naš odnos prema odbačenim i ponovo otkrivenim stvarima.