Passage/Ad acta
Instalacija, Galerija Sv. Toma, Rovinj, 2000; Galerija Koprivnica, 2001.
Passage/ad acta tematizira formu biografije u umjetničkom kontekstu i to tako da uzima referentni događaj, onaj koji je točka prijeloma u životima "junaka". Velik trenutak, presudan događaj trenutak je prosvjetljenja (epifanije, često literarno tematizirane). On je gotovo uvijek povezan sa smrću. To su: prijetnja smrti (Sudar), izbjegnuta smrt (Bolest), smrt bližnjeg (Rat) itd. Osam kratkih "priča" s naslovima. Sudar (Crash), Domobran, Kava, Amerika; Tri brata, Ana K., Vrućina i Gluho doba eksplicirane su u osam registratora postavljenih na stolicama razbacanim po prostoru koji je osvijetljen plavom neonskom svjetlošću (koja podsjeća na hladnu svjetlost katodnih cijevi) koja dolazi od poda. Na podu su razbacani svežnjevi raznih novina iz posljednjih 30 godina. Priče su obrađene ilustracijama iz života junaka i "dizajnerskom obradom", simuliranjem postupaka koje koriste slikovni mediji, novine i knjige. Pitanje epifanije, "otkrivenja", važna je činjenica koju tematizira umjetnost i religija. U njoj se odlučuje o smislu i besmislu, o životu i smrti. Forma registratora označava arhiviranje životnih činjenica, njihovo svođenje na rečenice, na pojedine riječi, na slike. Ova administrativna bezlična forma, kao i plavkasto svjetlo neona, izlaže subjektivnu toplinu iskaza hladnom i ravnodušnom pogledu promatrača.
Prividnost granice
Marijan Molnar ne stvara izložbe kao artikulirane i zatvorene plastičke i problemske cjeline, nego redovito – ovisno i o prostoru koji mu stoji na raspolaganju – razlažuči svoje probleme i motive, na licu mjesta, pri samome ostvarenju izložbe nastoji uočiti ili naći neke nove perspektive za neprestanu samoobnovu svoje morfologije Dijelovi ili čak cijeli problemski sklopovi prijašnjih izložba često puta ulaze u nove, složenije i opsežnije kontekste i raščlambe. Na primjer, rudimenti ambijenta Passage/Ad Acta uočavali su se u nedavnoj zagrebačkoj izložbi Obiteljska strast.
Rovinjski ambijent čine tri kruga elemenata - inscenacija sa stolicama, neonskim plavim svjetlom i novinama, sadržaji pohranjeni u registratorima i projekcija lica "svjedoka". Tu se zanavlja jedna od starih dihotomija znakovitih za Molnarov rukopis – odnos privatnoga i javnoga. Dok registratori s pričama o događajima koji određuju i presudno usmjeravaju živote junaka priča objektiviraju privatni aspekt, njegov javni antipod naglašen je projekcijama "svjedoka" na galerijskom zidu i buntovima novina iz vremena nastanka priča razmještenim po galerijskoj podnici.
Ivica Župan, iz kataloga izložbe u Galeriji Sv. Toma, Rovinj, 2000.