Slike-diptisi

Molnar se ne odriče dosadašnjih putanja i postaja i pravi problem je za njega kako u slikarskom djelovanju produžiti neke od ranijih pretpostavki, kako održati mentalnu napetost u izmijenjenim okolnostima i kako slici nametnuti neku prvotnu strogost, a ne žrtvovati pritom neposrednost, svježinu izvođenja. Na taj je način, dakle, slikanje mogao shvatiti kao daljnju etapu iskonskog nemirenja, a ne kao preobraćenje i pokajanje, konverziju i Canossu u odnosu na etablirane norme i vrijednosti.

[...]

Naslov, koji obično polazi od izričitog evidentiranja, uspostavlja konceptualnu rešetku podobnu za kontrolirane asocijacije i aluzije. Materijali u sirovom, čistom stanju ili konkretni predmeti razbijaju iluzionizam i autonomnost slikarskog čina, te uvlače gledaoca u proces prelamanja i pretapanja stvarnosnih razina.

Slične rezultate Molnar ostvaruje i u plošnim, dvodimenzionalnim ostvarenjima. Posebno je znakovita u tom smislu serija diptih. Svaki je, naime, sastavljen od dvaju komplementarnih, bitno različitih i čak suprotstavljenih elemenata. Ako na jednom prevladavaju čvrsti, statični i kristalični oblici, drugi preferira organske, razgranate ili perforirane strukture.

Tonko Maroević, iz kataloga izložbe u Galeriji DDT.