TM-ambijent

Beskonačna igra

Elementi rada koji vidimo na izložbi centralno su fokusirani u mreži umjetničkog djela: umjetnik je realizirao rad; rad je izložen; ja gledam i čitam rad (ti gledaš i čitaš rad). Središnja točka, rad Marijana Molnara na izložbi u Galeriji Gradskoj, jednostavna je prostorna instalacija sastavljena od dva registratora, nekoliko fotokopiranih fotografija, konopa i dasaka. To što je umjetnik ponudio pogledu samo je vidljivi dio mreže umjetničkog djela, čitljiva slova anagrama. Razgovori koje sam vodio s Marijanom Molnarom djelomično su otkrili (skrivena) mjesta u tkanju rada, točke dodira. Ja, koji ispitujem i gledam rad i Marijan Molnar, koji odgovara igramo beskonačnu igru. U optjecaju je cijeli "svijet umjetnosti": moje znanje i ne-znanje te izrečene i neizrečene riječi umjetnikova privatnog i umjetničkog svijeta. Centralno mjesto na sceni umjetničkog djela ostavljeno je prazno i neizrečeno, iako je bitno odredilo cijelu scenu. Onaj odsutni, gdje je njegovo mjesto?

Namjernom skrivanju nije prethodila odluka o manipulaciji ("neću ti pokazati", sakrit ću se"). Pozicija skrivanja određena je odlukom o privatnosti, zatvorenom prostoru jakih (neprenosivih) emocionalnih naboja koji bi pokazivanjem nestali, izgubili se. Ono što vidim (ono što vidite) određeno je svijetom umjetnosti, mjestima prekida, praznim prostorom, izloženim radom i mojom (tvojom) vještinom gledanja i čitanja. Partiju šaha koju je davno započeo Marcel Duchamp danas nastavlja Marijan Molnar u kontinuiranoj igri bez pobjednika i pobijeđenog. Konačnog rješenja ionako nema.

Darko Šimičić, iz kataloga izložbe

TM-ambijent, Galerija Gradska, 1997.

U radu ono što je ponuđeno oku promatrača, prostorna je instalacija sastavljena od dva registratora, četiri konopa i četiri kvadratnih dasaka. Unutar registratora, označenih sa slovima T i M, koja su dio četvoroslovne strukture S-T-M-R kao njen središnji dio, nalaze se fotokopirane fotografije koje su snimljene na dva mjesta na kojima sam izveo instalacije "Tri kvadrata na zemlji": Reka u Hrvatskoj 1977. i Galičnik u Makedoniji 1996.

Kao dio instalacije u Galeriji, konopci demonstriraju linearnu perspektivu kao konvenciju pogleda i svladavanja prostora sa stanovišta subjekta, promatrača, u relacijama blisko i daleko. Fotografije u registratorima pružaju uvid u pogled koji je imao autor unutar prostora ovih mjesta, četiri strane svijeta na ova dva toponima. Ova dva pogleda imaju i vremensku dimenziju razlikovanja ovoga sada, prisutne instalacije, i onog nekad, snimljenih prostornih situacija u prošlom vremenu. Dvojstvo kretanja i pogleda kao oblicima savladavanja prostora ovdje je prezentirano sa dva elementa instalacije: registratorima koji su dokumentacija i arhiva za prošlo tjelesno savladavanje s jedne strane i instalacije sa konopcima, modelu perspektive kao prezentnog pogleda za kompletnu strukturu rada, njegovom četvornom modelu i dvostrukom pristupu.

Marijan Molnar