TM-osam / Tri projekcije

Instalacije, 1995–96.

Misticizam simboličkih konotacija u primarno-funkcionalnoj paradigmi umjetničkih postupaka u prvom redu izbija dugoročnom strategijom zakučastih, slojevitih igara značenja brojeva. Sustav repeticije istovjetnih elemenata, frizno položenih na zidu, zaključuje se brojkom osam, naglašavajući u geometrijskoj progresiji logičan matematički rast gotovo grčke mjemosti značenjski bitno uslojen iracionalnim i ezoterijskim postulatima brojeva. 2 + 2 = 4, 4 + 4 = 8.

Dva je vječna dijalektika jedinstva suprotnosti, u egzistenciji, duhu i svemiru, ambivalentnost na kojoj oduvijek Molnar inzistira. Dva je broj sukoba, prijetnje, boli, trzavice u biću, dioba iz koje sve nastaje. Yin i Yang. ženski princip. Nestalnost, mijena i fluidnost. Umnožene dvojke u četiri stoje na suprotnom simboličkom temelju: četiri je simbol osjetila, opipljivosti, čvrste materije, tijela. Osam će pokazati broj kozmičke ravnoteže, a oborena osmica je, znamo, simbol beskonačnosti. Molnar u igri egzistencijalne dvojnosti istražuje odnos stvamosti i iluzije.

Žlica – taj tako običan predmet – za njega će biti simbolom hrane, time i tijela, materije, neslobode u izboru koju nam priroda sebično od praiskona dade. žlica kao ready-made predmet skriven u kutiji, preslikava se kao bijeli negativ otisak unutar cmilom zamrljanih polja nihilistićke, enformelne i action-painting provenijencije, i postaje iluzija stvame žlice. Stvamost će postati traganje za erosom kroz glad, kojom je izražena potreba za zemaljskim užicima. Ujedno, Molnar postavlja pitanje o odnosu originala i kopije, a kopija je otisak, Iaž, predstava skrivenog kao potisnutog (kazano frojdovskim rječnikom). Kopija je trag stvamog, odnosno otkrivenog. Predmet se u kutiji može sakriti i otkriti, a živi otkriven kao iluzija otisnut u sustavu oktave.

Slika 2 za "1–20", akril na platnu

Tm-osam, 1995.

Instalacija "Tm-osam" sastoji se od osam negativnih otisaka žlice. Ovi otisci dobiveni su prskanjem crnog tuša oko postavljene žlice na papiru. Poslije u sredini ovakvog otiska apliciran je slog TM. Korištena žlica i šablona za otiskivanje sloga tm smješteni su u kutijicu koja zatvorena ima veličinu "slike sa žlicom" u njenom okviru. Šablona u kutiji i osam "slika" smješteni su u drvenu kutiju na čijoj je gornjoj površini tekst S – TM – R.

Uz ovu kutiju nalazi se još jedna koja je njen dvojnik. Instalacija može biti prezentirana na dva načina: 1. U razvijenoj formi, kad su izloženi svi elementi instalacije, osim samih sredstava njene proizvodnje. 2. U zatvorenoj formi, u obliku dviju kutija, jedne pune i njenog praznog dvojnika. Ovoj instalaciji prethodi ciklus "oktava" u kojem je naznačena osnovna semantička i simbolička struktura koja če poslužiti kao osnova ovog rada. "Ikona žlice" u ovom radu bila je prije upotrebljena u "oktavi" kao znak za hranu i njen pretvorbeni put, znak materijalnog nasuprot svjetlosnom. Mehanizam dvostrukosti: naizmjeničnost aspekata otvorenog i zatvorenog.

Tri projekcije, 1996.

Serija radova koja koristi metodu minimalizma kako bi elaborilala pitanja koja se odnose na rubna područja u domeni slikarstva, pitanja koja se odnose na ono što je tek pretpostavka slikarskog čina, njegova predigra ili odgoda. Rad se referira na dva izvora. Jedan je iz vlastite tradicije i memorije. Drugi je iz kolektivne memorije povijesti umjetnosti. Moja land art intervencija iz 70-tih i Duchampov manje poznati i gotovo neuspio rad. Princip ekspanzije izražen odnosom zadanih prostornih veličina i likova i Duchampove (z)dvojnosti, principa neodlučnosti, odgode čina. Trenutak je to koji prethodi samom činu i dio je strategije konstituiranja samog okvira/ekrana potrebnog za realizaciju, praznina prije samog događanja.

Popis radova

TM-osam

instalacija, osam "slika-objekata", kutija, dva sanduka (drvo, papir, tuš, žlica, staklo)

Tri projekcije

dvije slike "1–20", 2 × (37 × 31 cm)
dvije slike za "100", 2 × (37 × 31 cm)
dva stakla "1–20", 2 × (46 × 44,5 cm)
karton s dva lica "1–20", 55,5 × 43,5 cm (staklo, drvo, konac, akrilik, platno)