Video i performans, 2002.

Video: »Vodič kroz Reku«, »Braća blizanci« i »Diskrecija«

Instalacija s tri video »dokumentarna« rada: »Vodič kroz Reku«, »Braća blizanci« i »Diskrecija«. Video, ostvaren u suradnji s Romima iz naselja Žlebice u Reki, uključen je u ambijent sastavljen od mnoštva dječjih igračaka pod specifičnim osvjetljenjem televizijskih ekrana.

Rad se temelji na zanimanju za pitanja mreže veza među ljudima, kako komunikativnih tako i drugih, pa i najbanalnijih, od onih definiranih i zatvorenih lokalnom sredinom, do onih za koje se pretpostavlja da imaju svoje tajnovito djelovanje na daljinu (vremenski i prostorno). Veze i utjecaji sami postaju entitet, otvaraju pojedinca i skupinu (obitelj, okruženje) stalnoj cirkulaciji: pogledu drugoga/stranoga.

Putevi kretanja tih silnica utjecaja podrazumijevaju sjećanje, zaborav, naslijeđe, solidarnost, simpatiju itd. Središnji i referentni element, instalacija s licima, predstavlja memoriju, skladište sjećanja; Romi prezentnost i životnost, lutke su metafora budućnosti i projektilnosti, a instalacija »Osam sretnih znakova budućnosti« naknadno će dodatno razrađivati osnovnu temu Molnarova rada kroz interakciju koju omogućuje on-line medij.

Ti se elementi međusobno isprepliću, nadograđuju i komentiraju, a zbog činjenice da ga vode Romi, narod koji se po stereotipu, iako je stoljećima uz nas, još uvijek doživljava kao egzotičan, pa i zazoran – diskurs poprima dojam blage ironije, čak i parodije.

U »Vodiču kroz Reku« lokalni Romi opširno objašnjavaju pojedine dijelove lokaliteta, ali redovito s pristojne distance, što naglašava distancu drugoga, koji jest nazočan, ali nije uključen u većinu, nego ostaje postrance, na margini. »Braća blizanci« donosi komentare lokalnih Roma o newyorškim događajima od 11. rujna 2001. koji kroz identifikaciju sa žrtvama, ali i teroristima, pokušavaju prepoznati i naglasiti vlastitu poziciju unutar lokalne sredine, dok »Diskrecija« govori o muško-ženskim odnosima kroz intimne iskaze tih Roma, pri čemu se usložnjava odnos pozicije moći jer sada oni postaju »većina«, subjekt supremacije nad ženama.

Ivica Župan, Novi list, 2002.

Sijanje brašna, 2002.

Akcija i performans izveden na rijeci Dravi kod mjesta Ješkova, 2002.

Sijanje brašna jest akcija/performans, u seriji drugih, kojom se materija brašna u svom metaforičkom i svom doslovnom obliku vraća nekom početku, svom korijenu. Bacanjem brašna u vodu ono se povezuje s elementima. Tako je povezano sa Zemljom u videu i ambijentu You need ground ili sa zrakom u izlaganju kolačića otvorenom nebu u radu You need flour. U ovoj akciji ono se povezuje s vodom. Ova akcija, osim što simbolički predstavlja zatvaranje kruga jednog kretanja u prirodnim ciklusima karakterističnim za ratarske kulture, ona je i demonstracija rastrošnosti (ili velikodušnosti) kao suprotnosti etici sakupljanja i čuvanja.