Das Kapital/Die Kunst

Instalacija/ambijent u kojem se izvodi performans sastoji se od 16 žutih zaštitnih kabanica na kojima je na stražnjoj, leđnoj strani otisnuto ime pojedinog umjetnika iz vremena povijesnih avangardi. Imena umjetnika na kabanicama su: Ad Reinhardt, Allan Kaprow, Andy Warhol, Joseph Beuys, Kazimir Malevich, Man Ray, Marcel Duchamp, Wolf Vostell, Daniel Buren, Hans Haacke, Marcel Broodthaers, Yves Klein, Allan Kaprow, Robert Rauschenberg, George Brecht, George Maciunas, Lawrence Weiner, Nam June Paik, Piero Manzoni, Sol LeWitt, Walter De Maria, Tomislav Gotovac (izbor je subjektivan).

Kabanice su obješene u prostoru u više (dva do tri) sloja (niza). U sredini tog ansambla nalazi se stolica i stol na kojem je knjiga "Kapital" Karla Marxa. Radnju izvodim sjedeći u stolici obučen u isto takvu žutu kabanicu.

Prelistavam stranice knjige, i na svakoj n-toj stranici otiskujem štambiljem riječ  "Die Kunst". Na pojedine stranice ispod ove riječi ispisujem ime jednog od umjetnika koji se nalazi na kabanici. Također poneku stranicu trgam i bacam u prostor ispred ili spaljujem. Na kraju ove radnje zatvaram knjigu.

Nakon performansa knjiga s  instalacijom/ambijentom postaje dio postava izložbe, zajedno sa snimkom performansa.

* * *

U ambijentu Das Kapital/Die Kunst, usred kabanicama markiranog rastera, nalaze se stolica i stol na kojem je knjiga Kapital Karla Marxa. Odjeven u žutu (zaštitnu) kabanicu, Molnar sjeda za stol, uzima u ruke knjigu i prelistava je, no tu radnju privremeno prekida i slučajnim odabirom na pojedinim stranicama žigom otiskuje-žigoše riječ "Die Kunst". Na neke od stranica s otiskom ispisuje jedno od imena s kabanica. Pojedine stranice će istrgati iz knjige i baciti pred sebe, ispred stola, dok će neke od istrganih stranica spaliti. Došavši do kraja knjige, zatvara je. Govoreći o fetišizmu robe, Marx je zamijetio da predmet  za nas ne postoji ako ga ne posjedujemo te da je modernom čovjeku nezamislivo postojanje informacija koje nemaju vlasnika: svejedno radi li se o novinskoj vijesti ili umjetničkom djelu. Dok je otuđenost za Marxa i Benjamina bila otuđenost radnika od njihovih proizvoda, za Deborda se otuđenost današnjice sastoji u otuđenju čovjeka od samog sebe. Okružen kabanicama, utvarama i duhovima umjetnika, Molnar se suprotstavlja logici kapitala. Otvara pitanje odnosa kapitala i umjetnosti, potržištenja umjetnosti i reifikacije njezine razmjenske vrijednosti. Intervencijom na knjizi ona biva tretirana kao objekt, čina koji anulira njezino značenje vlastitim sadržajem.

Silva Kalčić