Identifikacije
Online-rad u produkciji Galerije Miroslav Kraljević, 2003.
Kako djeluje mehanizam prepoznavanja?
Što nam još znače lica?
Sto nam još znače lica među stvarima?
Kakav je odnos identifikacije i klasifikacije?
Kako dijelimo poznato od nepoznatog?
Povezivanje predmeta i lica u mrežu odnosa daje upute za razumijevanje koje trebaju voditi promatrača kroz etape koje taj pređmet prolazi, postajući znak. Iza svakog predmeta/znaka krije se skupina lica sa pitanjima koja vode daljnjem umrežavanju Ijudskih odnosa te njihovih odnosa sa okolinom. Sve zajedno čini mrežu međuodnosa, splet koji prožima svaki naš odnos prema odbačenom i ponovo otkrivenom, kako stvarima, tako i ljudima.
Lica čine "kartoteku" koja arhivira njihovu prisutnost u prostoru i vremenu. Zajedno sa predmetima i ambijentima čine zatvoreni, mrtvi svijet. Polazeći od rada "Svjedoci", teme koja se najuže odnosi na pitanje memorije, priča se rmogućnošću interakcije proširuje na novi krug svjedoka/promatrača koji pokušavaju identificirati Ijude sa fotografija. Propitivanjem o identitetu "anonimnih" pojedinaca iz jednog malog mjesta (Reka) provocira se igra sjećanja i zaborava, a propituje globalno-medijski koncept "poznatog lica" zasnovanog na temelju dominacije centra. Paralelno sa "službenim" pamćenjem postoji i sjećanje koje se zasniva na pa.mćenju pojedinca, slučaju i usmenoj predaji: propitivanje odnosa između živih i mrtvih ili poznatih i nepoznatih, propitivanje njihove bačenosti u prostor i djelovanje "astrološkog" znaka njihovog predmeta. Bliskost i teritorijalnost ugrađeni su kao okvir za prepoznavanje. Povratak na predmet i njegovu odbačenost zatvara krug našeg lutanja.
Marijan Molnar
Identifikacije
Instalacija, Galerija Karas 2002
Identifikacije
Online rad, 2003.
Identifikacije
Online rad, druga stranica 1
Identifikacije
Online rad, druga stranica 2
Identifikacije
Online rad, druga stranica 3
Identifikacije
Online rad, druga stranica 4
Identifikacije
Online rad, druga stranica 5
Identifikacije
Online rad, druga stranica 6
Identifikacije
Online rad, druga stranica 7
Identifikacije
Online rad, druga stranica 8
Identifikacije
Online rad, treća stranica
Lica s fotografija nestala su iz suvremenog kruga opažanja i sjećanja. Lokalni fotograf ih je snimio na sprovodu i na vjenčanju u Reci što su presudni događaji u tradicionalnoj zajednici, vezani uz svete sakramente. Molnar ih je izdvojio u samostalne portrete – lica bez imena sa starih skupnih fotografija, oborenih očiju zbog komemorativne naravi scene ili pogleda uperenog u kameru.
Gledajući ta lica primjećujemo da ona gledaju nas, kao s portreta vješto uklesanim na nadgrobnim spomenicima koji se doimaju kao da nas njihove oči neprekidno "slijede". Inverzija promatranja koja izaziva nelagodu, pomaknuta perspektiva, preispitivanje riječi "blizu" i "daleko" kao i "promatrač" i "promatrani", otvara temu pouzdanosti - subjektivnosti percepcije, i varljivosti - objektivnosti sjećanja. Samorazumljivost značenja i konteksta, jedinstvo vremena i prostora na tim je fotografijama ukinuto. Priča se potom proširuje na novi krug svjedoka koji pokušavaju iz osobne vizure identificirati ljude s fotografija – Molnar provocira igru sjećanja i zaborava i u svoj on-line rad interaktivne dramaturgije uključuje osobne povijesti danas živih likova, i svjedočanstva živih o mrtvima tran-s-aparentne pojavnosti, koji dakle postoje samo u virtualnom prostoru slike ili varljivog ("užegnutog") pamćenja živih. Identiteti svjedoka s fotografije dotiču se i pretapaju s onim novog kruga svjedoka koji pokušavaju identificirati ljude s fotografija, kratkom izjavom u trećem licu u formi didaskalija kojima su "potpisani" otvoreni frame-ovi na ekranu. Propitivanjem o identitetu anonimnih, malih ljudi Molnar ironizira "celebrity" sistem koji nameće globalnu familijarizaciju s licima iz sustava medijskih zvijezda.
Silva Kalčić, 2003.