Jaja ili umjetnost

Videoinstalacije "Svitanje u Prvomajskoj" i Jaja ili umjetnost" treći je postav materijala iz Molnarove ambiciozne izložbe "Dva mjesta – dvije sudbine" 2002. godine postavljene u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU. Ovaj put materijal se predstavlja u novoj inačici, u novom značenjskom kontekstu i s novim ambicijama. Inicijalni postav u Glipoteci HAZU problematizirao je odnos dvaju mjesta s obzirom na činjenicu postojanja pogona za eksploataciju životinja (u Medvedgradskoj, upravo u zgradi Glipoteke HAZU, svojedobno je djelovala kožara, a u podravskom mjestu Reka danas je aktivna farma kokoši). U drugom postavu, ostvarenu u Križevcima i Osijeku, materijal je bio predstavljen kao uzorak za propitivanje triju boja – crvene, bijele i plave – odnosno triju pojmova na zastavi Moderne, ali u novim postmodernim okolnostima, s proširenjem pojmova Sloboda i Pravda s uskoga antropocentričnog na širi okvir.

Dubrovački postav – posebice u segmentu prizora ritualnog izijedanja tvrdokuhanih jaja – vraća se na retoričko pitanje iz prvoga postava materijala – kakav je odnos između jaja i umjetnosti? Poput svojevrsne igre suštine i površine, priča se i ovdje, kao i često puta dosad u Molnarovu rukopisu, afirmira u udvajanjima, dihotomijama, ambivalentnostima. Serija potpitanja, izvedena iz ovoga temeljnog pitanja, poput unutarnjeg monologa pojavljuje se u titlovima na dnu snimke mehaničkog konzumiranja jaja.

Ivica Župan, iz kataloga izložbe u Galeriji Otok, Dubrovnik, 2004.

Jaje ili umjetnost

Odnos unutrašnjosti i vanjštine u radu/instalaciji "Dva mjesta, dvije sudbine" poslužio je za postavljanje nekih pitanja. Vanjština kao idilična priroda koja se rađa s pojavom prvih sunčanih zraka (video: Svitanje u Prvomajskoj). Nasuprot tome mračna i klaustofobična unutrašnjost kokošje zajednice koja je potisnuta i prikrivena pozadina istog prizora kao njegovo naličje (video: Kokošja farma).

Igra lica i naličja kao igra suštine i površine čini osnovni sadržaj umjetnosti.

Nakon prvog (Gliptoteka, Zagreb) I drugog (Križevci) korištenja videa "Svako jutro jaje" u ovoj trečoj obradi (Galerija Otok, Dubrovnik) postavljam u pitanje odnos jaja i umjetnosti.

Postavljeno je kao dileme prisutne kod usiljenog i ritalnog jedenja jaja u rano jutro, kao serija pitanja i mogućnosti između kojih se pojedinac treba uvijek i nanovo određivati.

Bezazlena igra pitalica u nimalo bezazlenom svijetu.

Jaja i umjetnost kao dvije vrlo udaljene stvari. S jedne je strane generička, prirodna stvar, a s druge umjetna, virtualna i fiktivna. Kako ono generičko/prirodno ulazi u polje virtualnog i fiktivnog te postaje njegov materijal. Kako se u toj transformaciji gubi naboj stvarnog i njegova autentična dimenzija (prostor i vrijeme).

Umjetnost je ovdje uzeta kao stvaralaštvo, kao proces proizvodnje (nastajanje, simulacija prirodnog procesa), a jaje je simbol prijelaza iz nedefiniranog i potencijalnog u biće (individuum).

Pojava masovne proizvodnje i manipulacije generičkim i prirodnim.