Kabanica
Kabanica (performans) i Kabanice (instalacija), Galerija Forum, Zagreb, 2014.
Rad se sastoji od instalacije i ambijenta kojeg čine žute kišne radne kabanice. Na kabanicama sa stražnje strane ispisana su imena umrlih svjetski poznatih umjetnika a izbor je na neki način subjektivan: Joseph Beuys, Marcel Duchamp, Kazimir Malevich, Julije Knifer itd.
Odjeća je ovdje znak ljudske prisutnosti, isto tako i odsutnosti. Ona je oklop, ljuštura koja upućuje na odsutno tijelo. Kišna kabanica je zaštitno sredstvo koje štiti protiv vanjskih elemenata. Tako se štiti umjetnost prema ataku koji čini neprijateljski vanjski svijet. Ovaj detalj upućuje na činjenicu da su umjetnici za svog života uglavnom egzistencijalno ugroženi, izloženi neprijateljstvu i neshvaćanju šire okoline.
Kabanice
Instalacija na izložbi
Kabanice
Instalacija na izložbi
Kabanice
Instalacija na izložbi
Kabanice
Instalacija na samostalnoj izložbi
Kabanice
Instalacija na samostalnoj izložbi
Kabanica
Performans s kabanicama, video na izložbi
Kabanica
Performans s kabanicama, video 3:12
Na stropu galerije na vješalice su postavljene žute kabanice sa imenima Molnaru najznačajnijih domaćih i svjetskih avangardnih umjetnika. Kabanice predstavljaju zaštitu, markirajući time fragilnu poziciju umjetnika često na rubu egzistencije i društva. U tekstu predgovora Molnar ističe kako su one znak ljudske prisutnosti, no isto tako i odsutnosti. "Odjeća je oklop, ljuštura koja upućuje na odsutno tijelo. Kišna kabanice je zaštitno sredstvo od vanjskih elemenata." Ispisujući imena umjetnika na njih autor uspostavlja vezu između avangardne tradicije i današnjih umjetnika i otvara polje različitih tumačenja, svojevrstan dijalog između umjetničke ostavštine i današnjice, kontinuitet i vezu u samoj biti umjetničkog djelovanja. U sklopu ovog dijela postava izložen je i video rad u kojemu se umjetnik u žutoj kišnoj kabanici okreće sa raširenim rukama pri čemu okret pomalo podsjeća na derviški ples. Svaki put kad zauzme poziciju leđima nasuprot kameri vidimo ime jednog od navedenih umjetnika avangarde. Vrtnjom se uspostavlja niz, transfer i prešutna razmjena, poput odmatanja ili umatanja u avangardno naslijeđe. Vrtanja je još jedan ritualni čin, koji kao da sa jasnim ritmom repeticije uspostavlja novi kod. Istovremeno, događa se i uspostava ritma, usvajanje koda, uravnoteženje i raspoređivanje sila, ali sama priroda pokreta nužno vodi dalje, ona je otvarajuća i transformirajuća na više razina.
Josipa Bubaš, iz recenzije izložbe, 2014.