Obitelj, završni rez
Performans izveden u Štaglincu 2014.
Prostor događanja je soba s prozorom, poluotvorenim vratima i stolicom kraj prozora. Obučen u haljinu koju je nosila moja mama, prekrivam lice brašnom i stavljam maramu. Sjedam na stolicu pored prozora. U pognutom položaju tijela gledam netremice u pod. U krilu u ruci držim maramu. Zatim lagano ustajem i idem prema prozoru, otvaram prozor i gledam u daljinu kao da nekog očekujem. Vračam se u stolicu i ponavljam iste radnje četiri puta. Na kraju prekrivam prozor zavjesom, idem prema vratima, ispuštam maramu i zatvaram vrata.
Opisana scene i radnje performansa odgovara karakterističnim gestama i ponašanju koje sam ja vidio i zapamtio kod moje mame.
Rad se oslanja na “Obiteljsku strast”, instalaciju koju sam izveo 1999. u Galeriji Josip Račić. Također na neke rane radove transformacije lica i maskiranja.
Tumačenja korištenjem Freuda i Lacana ostavljam promatraču i ostaju otvorena. Imao sam na umu i Duchampove geste i transformacije.
* * *
Stoga video Family/Obitelj (2014.) predstavlja snažnu rekofiguraciju identiteta, otpor prema binarnim rodnim ulogama i izlaganje tijela kao emblematskog spremnika podataka. Post-socijalistički život na selu transformira staricu (u liku samog Molnara) u gotovo nepomičnu i nijemu, rijetku vrstu. Njena osamljenost funkcionira kao najbolja trofejna slika koja se može snimiti. Gledatelj se doima kao vrhunski voajerski šljam. Taj odnos naspram nacije-države i njenih procesa rasne diskriminacije — institucionaliziranog, strukturnog i društvenog rasizma predstavlja moćan stav. U najboljem slučaju, ovo umjetničko djelo je queer. Queer nije termin koji se odnosi samo na „izlazak iz ormara“ i LGBT pokret, već i na propitivanje istinskog položaja muškosti u turbo kapitalizmu koji prevladava u kontekstu Hrvatske, Balkana i bivše Jugoslavije.
Molnarova izvedba starice, kojom propituje (queering) istinsku muškost, je postavljena nasuprot druge tri konstruirane kategorije: klase, rase i nacije. Želim reći da je queer dio radikalne politike jer se protivi stereotipnom etiketiranju roda i politike u kapitalizmu. Molnar dovodi spol u direktnu vezu s klasom, rasom i nacijom. On preispituje licemjerne stare identitete društveno pozitivnih, neutralnih i potpuno realiziranih pojedinaca. Queer razbija te granice, te razlike.
Marina Gržinić, iz kataloga samostalne izložbe, Galerija umjetnina, Split, 2018.