Ponovo pronađeni predmet
Izložba i instalacija, Galerija Bačva, HDLU, Zagreb, 2008.
U terminu moje izložbe u Galeriji Bačva, HDLU-a u Zagrebu, dogovorio sam sa Zvonkom Majstorovičem, čovjekom koji je gotovo stalno bio prisutan sa svojom robom na zagrebačkom buvljaku Jakuševcu, da izloži u prostoru Galerije svoju robu na isti način kao na buvljaku. U pripremi izložbe kompletnu sam robu posnimio, svaki komad posebno, te ga dokumentirao po pravilima muzejske pohrane. Na dan otvorenja izložbe predmeti su se mogli kupovati po prihvatljivim cijenama.
[...]
Recentni Molnarov artistički napor Ponovno pronađeni predmet - kao i uvijek kod Molnara – za odgonetanje je zahtjevan, ali semantički otvoren, nezaokružen, nezasićen i otvoren za različita tumačenja. Kao i često puta dosad, posebice posljednjih godina, za ono što kao umjetnik ima poručiti o sebi i svijetu kojemu pripada – a te su poruke, složene, ambiciozne i univerzalne – predmete, objekte, fenomene, plastičke i lingvističke elemente Molnar tradicionalno nalazi u mikrokozmosu svakodnevice – na smetlištu, među smećem, ostacima potrošačke civilizacije, u za Hrvatsku znakovitu tranzicijskom konzumerizmu. Od samih svojih stvaralačkih početaka Molnar ustrajava na analizi statusa objekta, njegovoj mogućoj umreženosti u semantičku i svaku drugu matricu, ne samo u umjetnosti, nego i u neusporedivo širem smislu, prateći objekt kako "kliže" u banalnosti svakodnevice, ali i kako biva korišten u umjetničkoj produkciji – kao medij i prenositelj ideja i poruka.
Ivica Župan, iz kataloga izložbe
* * *
U Ponovo pronađenom predmetu Molnar se više ne drži liste od osam (nađenih) predmeta. Fotografirao je i izložio više od tisuću predmeta i za svaki, po muzeološkom obrascu, izradio inventarnu karticu. Stvorivši svojevrsnu Knjigu pohrane predmeta, objektima je i formalno osigurao status artefakta. Na taj je način od trivijalnih, rabljenih predmeta kao što su odjeća, obuća, alat, radio prijemnici, suveniri, igračke, vojna oprema... stvorio privremenu/virtualnu zbirku. Kupnjom na licu mjesta, neki od predmeta postat će dio privatnih zbirki. Ili će, moguće, ući u muzejsku/institucionalnu zbirku koja bi se, primjereno onom virilijevskom zastranjenju kontinenata, bavila arhiviranjem nasumično odabranih objekata ili informacija kao jedinih izvornih tragova u dekodiranju vremena/prostora.
Ružica Šimunović, dio teksta iz kataloga izložbe