You Need Flour!
Ovaj rad, prikazan u Galeriji Marino Cetina u Umagu 2004, pripada seriji radova s brašnom ("Između šume i brašna", Koprivnica, 2001, "You Need Help ili hranite ptice", Rijeka, 2003, "You Need Ground", Zagreb, 2003). U njima u različitim kontekstima koristim brašno kao materijal organskog karaktera, proizvoda zemlje, sirovine masovnog prehrambenog artikla – kruha. On je također fin prah koji u spoju s vodom mijenja karakter.
You Need Flour!
Ambijent posut brašnom
You Need Flour!
Ambijent posut brašnom
You Need Flour!
Ambijent posut brašnom
You Need Flour!
Video, 2004.
You Need Flour!
Kadrovi iz videa
You Need Flour!
Ambijent s pakiranim brašnom (portreti otisnuti na vrećicama)
Ambijent predstavljen na ovoj izložbi, a čiji je glavni čimbenik brašno, sastoji se od dva povezana prostora. U prvom će umjetnik učiniti instalaciju samačke sobe čiji su predmeti (stol, stolica, madrac, svijetiljka, televizor...) posuti brašnom, dok se drugi prostor sastoji od polica na kojima su poredane vreće brašna u pakiranju od 1 kg, a koje na svojem omotu umjesto etikete proizvođaća imaju printeve portreta lica iz ranijeg autorova ciklusa "Svjedoci". U prvom prostoru na televizoru se emitira video koji bilježi proces izrade kuglica od brašna, koje se nakon što su zamijesene i formirane prostiru po jeftinom plastičnom stolu i čekaju zalaz sunca. Taj video, kao i cjelokupni Molnarov ambijent ima izrazito simboličku konotaciju. Brašno, osnovni ljudski prehrambreni artikl mijesi se u kugle, savršeno geometrijsko tijelo čiju izradu forme pratimo od njenog nastajanja, dakle jutarnjeg rađanja do vremenskog odumiranja u smiraju dana. Samačka soba namještena osnovnim elementima i posuta brašnom asocira na odsutnost i napuštenost, kako je pust i samački život. Namještaj nije umotan u bijele plahte koje su jasan znak odlaska s određenog mjesta, već je posut brašnastim prahom koji može sugerirati naslage prašine, ali i sjeme života. Nameće se iščekivanje ljudske geste, traga ili otiska koji će pokrenuti život ovog prostora. Drugi prostor je životan, jer namirnice na polici zazivaju potrošačko društvo koje je u biti jednako otuđeno kao i život samca iz prethodne prostorije. Svojom komercijalnom, dućanskom impostacijom, te otisnutim ljudskim licima na ambalaži drugi prostor na izvjestan način poništava prvi, koji zaziva samoću i otuđenje, ali ipak proizlazi iz dubokog i jasno naznačenog humanog prosedea, kojeg u drugoj prostoriji nema.
Mladen Lučić, iz kataloga izložbe u Galeriji Marino Cetina, Umag, 2004.