Crnom bojom prebojene slike

umjetničko djelo djeluje tek u činu komunikacije, gubitkom neposredne komunikativne efikasnosti, ono postaje estetički predmet (poprima vid trajne i nepromjenljive vrijednosti). u svom materijalnom vidu, slika kao predmet neobično liči ostalim predmetima, a razlikuje se samo slojem značenja (poruke) koju nosi. kao i ostali predmeti slika je, u svojoj relativnoj nezavisnosti, podvrgnuta manipulaciji i vrednovanju u sklopu opće konstelacije čovjekove historijske svijesti i djelovanja, priznavajući jedan predmet (koji odgovara određenim kulturnim konvencijama) umjetničkim djelom, otvara se put samom vrednovanju, koje određuje, u okviru pripadnosti, vrijednost djela, ova aktivnost manipulacije i vrednovanje u predmetnom i estetskom smislu temelji se na jedinstvenosti umjetničkog predmeta i njegovoj relativnoj nepromjenljivosti. djelovanje muzeja i galerija koje se zasniva na fetišizmu estetskog predmeta, a sastoji se u sakupljanju, čuvanju i izlaganju umjetničkih djela, ima dva nivoa: trgovački i estetičko-kritički. oni uvjetuju, u obostranom prožimanju, jedan nametnuti sistem vrijednosti koji zanemaruje dijalektiku umjetničkog saopćavanja.

1. prekrivajući slike bojom, ukazao sam na njihov predmetni karakter, neutralizirao sam poruku koju je slika nosila, a koja je ostala zabilježena fotografijom (u čisto informativno-dokumentarnom smislu).
2. bivša poruka svedena je na nultu točku značenja, tako je slika poprimila nesemantički vid.
3. ukazao sam na prisutnu mogućnost promjenljivosti same poruke, dok zadatost medija ostaje konstantna.
4. onemogućio sam daljnje manipulacije poruke nošene medijem, na taj način problematizirao sam:
   1. pitanje medija i njegov odnos spram predmeta
   2. predmetnu i estetsku manipulaciju djelom
   3. pitanje vrednovanja
   4. promjenljivost poruke, njeno trošenje i njenu vremensku relativnost
   5. ukazao sam na primarnost čina i ponašanja unutar vremenske dimenzije