Radovi 2003–2017.

Godine 2003. započinjem akcijama i izvedbama koje uključuju odnos sa prisutnim promatračima i prolaznicima koje imaju oblik agitacije uključivanjem sudionika, vrstom apela na oprez sve do izazivanja osjećaja egzistencijalne panike. Godine 2007. u svoje radove uvodim “Fraternite”, riječ, koja je dio slogana francuske revolucije. U radu “Čitajući Marxa” iz 2008. godine, referiram se na odnos prakse i teorije povezano sa ideološkim aspektom naše egzistencije. “Tri akcije” iz 2006. godine propituju tri različite sredine u kontekstu umjetnosti: trgovački centar, zološki vrt i periferija grada. Tri različita svijeta oslikavaju razdijeljenost društvenog tijela i problem komunikacije suvremene umjetnost i društva. Razgolićuju sentimentalnost u odnosu na životinje i djecu i potrošački mentalitet. Instalacijom “Ponovo pronađeni predmet” dovodim u sumnju dogmu autorstva. Postavljam pitanje što je djelo, koji je status predmeta i njihovog arhiviranja u umjetnosti. Godine 2009. u radu postavljam pitanje odnosa umjetnika kao usamljenog pojedinca u konfrontaciji sa društvenim i povijesnim zbivanjima. (“Hodanje po EU jajima”, “Gađajte umjetnika”). Rad “Šibice” propituje fragilnost institucija, muzeja i galerija. U seriji radova i akcija u vremenu od 2015. godine moj interes je razotkrivanje starih, prikrivenih ideologema, njihove utvare koje podzemno djeluju u kaotičnom svijetu suvremenosti. Snalaženje i nalaženje smisla i razlog za umjetnost nasuprot svemu tome.