Radovi s linijama 1

Povlačenje linije, format papira i gledanje

dodavanje1

Dodavanje formata papira

Flomaster na papiru, 72 × 31 cm, 1977/78.

dodavanje2

Linije i vizualno polje

Flomaster na papiru, 3 × 29,7 × 21 cm, 1978.

Koncentracija pažnje gledanja na početak formata s obzirom na smjer povlačenja
Koncentracija pažnje gledanja na sredinu formata s obzirom na smjer povlačenja
Koncentracija pažnje gledanja na kraj formata s obzirom na smjer povlačenja

dodavanje3

Povlačenje linije i gledanje/negledanje

Flomaster na papiru, 4 × 21 × 29,7 cm, 1978.

Poslije svake povučene linije zažmirim
Povlačenje svih linija bez gledanja 1
Povlačenje svake linije zatvorenih očiju
Povlačenje svih linija bez gledanja 2

Radovi s linijama, 1975–1983.

U »Radovima s linijom« taj je postupak doveden do paradigmatske čistoće, do stadija kada se barata krajnje suženim formalnim sredstvima i kada je širina operativnih postupaka bitno reducirana. Međutim i pokraj takve »redukcionističke« varijante slikarskog/crtačkog postupka moguće je zamijeniti vrlo jasnu širinu formulacija metoda i radnih zadataka: od namjere da se međusobnim odnosima linija određuje »struktura« površine papira, preko ispitivanja odnosa linije i veličine podloge do problematiziranja interakcije manuelnog čina i mentalnog postupka, rada i disanja ili prostorne kauzalnosti radnog procesa. Prema tome, bez obzira na suženi formalni izbor, na interno nametnute propozicije i na »siromašni« rezultat radova izvedenih tim postupkom ni u kojem slučaju ne nose jednoznačnu, stereotipnu formulu kakvu je otkrivala tradicionalna kritika. Pretendirajući ne samo na područje samoispitivanja medija slikarstva, dakle, ne uključujući u razmatranje samo lingvističku komponentu djela nego zahvaćajući i područje socijalne problematike (preko ispitivanja vrijednosti djela u nametnutom sistemu njegovog vrednovanja gdje su presudni manuelno-zanatski, vremenski i tzv. estetički kriteriji) Molnarovi radovi i radovi slične strukture u ostalih predstavnika alternativne umjetničke prakse činili su onaj odmak od etablirane kulturne i umjetničke situacije koji nije mogao nastajati kao čin avangardističke rezignacije nego je, naprotiv, svijesni stav prema dominantnim društvenim i kulturnim vrijednostim a bio, kako na jednom mjes­tu i Molnar kaže »pretpostavka na kojoj se temeljila konstitucija samog rada«.

Marijan Špoljar, iz kataloga samostalne izložbe u Galeriji Koprivnica 1983.